Press "Enter" to skip to content

Četvrta nedjelja kroz godinu (C)

Čitanje svetog Evanđelja po  po Luki

U ono vrijeme: Isus progovori u sinagogi: »Danas se ispunilo Pismo što vam još odzvanja u ušima.« I svi su mu povlađivali i divili se milini riječi koje su tekle iz njegovih usta. Govorahu: »Nije li ovo sin Josipov?« A on im reče: »Zacijelo ćete mi reći onu prispodobu: Liječniče, izliječi sam sebe! Što smo čuli da se dogodilo u Kafarnaumu, učini i ovdje, u svom zavičaju.« I nastavi: »Zaista, kažem vam, nijedan prorok nije dobro došao u svom zavičaju. Uistinu, kažem vam, mnogo bijaše udovica u Izraelu u dane Ilijine kad se na tri godine i šest mjeseci zatvorilo nebo pa zavladala velika glad po svoj zemlji. I ni k jednoj od njih nije bio poslan Ilija doli k ženi udovici u Sarfati Sidonskoj. I mnogo bijaše gubavaca u Izraelu za proroka Elizeja. I nijedan se od njih ne očisti doli Naaman Sirac.«

Čuvši to, svi se u sinagogi napune gnjevom, ustanu, izbace ga iz grada i odvedu na rub brijega na kojem je sagrađen njihov grad da ga strmoglave. No on prođe između njih i ode. Riječ Gospodnja.

KOMENTAR: Nazaret je bio malen zaselak u Galileji, ali veliko poprište suprotnosti. Pa ipak Bog bira baš taj zaselak da njegov i Marijin Sin dođe na ovaj svijet i da upravo odatle ponese u svijet Radosnu vijest Evanđelja. Nije se to svidjelo svima. No upravo taj Nazaret postaje najpoznatiji i najspominjaniji grad. Gdje god je po svijetu postavljen križ kao znak spasenja na njemu je natpis: „Isus Nazarećanin …!“  Jedni su očekivali da oni imaju više prava i privilegija, upravo zbog toga što je Isus tu proživio svoju mladost, od drugih krajeva i naroda. Drugi su mislili da im Isus nema što pametno reći jer je domaći.

Isus uzima starozavjetni primjer poganke udovice i stranca gubavca koje Bog po Iliji i Elizeju spašava od gladi i od bolesti. Ta usporedba razljutila je Nazarećane i žele Isusa kazniti smrću. On ih napušta i nastavlja svoje djelo naučavanja i pomaganja ljudima po drugim mjestima i gradovima. Riječ Božja se ne nameće, ona se nudi. Ako želiš prihvatiti bit ćeš sretan a ako ju odbacuješ bit ćeš nesretan. Opasnost kod kršćana je u tome što se neki ponašaju kao Nazarećani, vjerujući da samo oni imaju pravo na Riječ Božju jer su po tradiciji, narodnosti ili nekom drugom nasljeđu važniji od drugih. No upravo svojim primjerom Isus pokazuje suprotno. Ni jedan čovjek na ovome svijetu nije Bogu nevažan i svi imaju jednaka prava na Istinu.

Mnogi putovi

Živio jedan mudri kralj koji je sagradio čudesnu ali neobičnu palaču. U sredini palače bila je soba s prijestoljem. U tu su sobu vodila samo jedna vrata. Palača je bila isprepletena hodnicima koji su se vrtjeli naokolo, zapletali se i vodili na sve strane. Kad je palača bila završena, kralj izda proglas da mu se svi ljudi moraju pokloniti. Sjedio je na prijestolju i čekao. Ljudi su dolazili do palače i zastajali pred zamršenim hodnicima. Govorili su: „Nijedan put ne vodi do kralja!“ No, kraljević, koji je stajao na vratima, pokazao bi im unutrašnjost i rekao: „Unutra vas čeka kralj. Svi putovi vode do njega!“

Do Boga vode mnogi putovi. Svaki čovjek ima svoj put, a Bog svakome prepušta odluku o njegovu putu. Ne posustajmo ako su nam ponekad putovi zamršeni.