Press "Enter" to skip to content

Dvadeset i osma nedjelja kroz godinu

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

U ono vrijeme: Isus ponovno prozbori svećeničkim glavarima i starješinama naroda u prispodobama: »Kraljevstvo je nebesko kao kad neki kralj pripravi svadbu sinu svomu. Posla sluge da pozovu uzvanike na svadbu. No oni ne htjedoše doći. Opet posla druge sluge govoreći: ‘Recite uzvanicima: Evo, objed sam ugotovio. Junci su moji i tovljenici poklani i sve pripravljeno. Dođite na svadbu!’ Ali oni ne mareći odoše – jedan na svoju njivu, drugi za svojom trgovinom. Ostali uhvate njegove sluge, zlostave ih i ubiju. Nato se kralj razgnjevi, posla svoju vojsku i pogubi one ubojice, a grad im spali. Tada kaže slugama: ‘Svadba je, evo, pripravljena, ali uzvanici ne bijahu dostojni. Pođite stoga na raskršća i koga god nađete, pozovite na svadbu!’ Sluge iziđoše na putove i sabraše sve koje nađoše – i zle i dobre. I svadbena se dvorana napuni gostiju.« Kad kralj uđe pogledati goste, spazi ondje čovjeka koji ne bijaše odjeven u svadbeno ruho. Kaže mu: ‘Prijatelju, kako si ovamo ušao bez svadbenoga ruha?’ A on zanijemi. Tada kralj reče poslužiteljima: ‘Svežite mu ruke i noge i bacite ga van u tamu, gdje će biti plač i škrgut zubi.’ Doista, mnogo je zvanih, malo izabranih.« Riječ Gospodnja.

KOMENTAR: POZVANI NA GOZBU

Veoma smo ponosni kad nas netko ugledan i slavan pozove na domjenak, ili makar samo na kavu. To nam podiže ugled kod prijatelja i znanaca i volimo to isticati. Ponosni smo na to i s pravom. Uglednik se potrudio i našao vremena za mene, družio se sa mnom. Divno.

Gozba o kojoj Isus priča puno je drugačija od svih drugih druženja i slavlja. Sam Kralj kraljeva poziva nas u svoje nebesko kraljevstvo u društvo i proslavu svoga Sina. On je veoma velikodušan i želi da što više bude onih koji će sudjelovati u toj gozbi vječnosti. Postavljen je samo jedan uvjet: svadbeno ruho. Pozivnicu smo primili na krštenju, kada smo se preko roditelja i kumova svrstali u zajednicu izabranih. No odgovor o dolasku ili nedolasku moramo dati sami. Nitko ne može odgovoriti mjesto mene. Sve je sadržano u svadbenom ruhu. Na krstu smo primili bijelu haljinu, znak nevinosti i čistoće. Kako kroz naš život izgleda ta haljina. Imamo li je snage danas obući pred Kraljem. Zaprljana blatom grijeha, iskidana nemarom za Kraljevstvo, požutjela od nebrige za našu dušu, moljci ovoga svijeta, briga samo za tijelo, sebičnost i užici izgrizli su je na puno mjesta pa izgleda kao staro rešeto. Ali Kralj svejedno poziva, i one odlutale i zalutale i one grešne i slabe i nudi novo svadbeno ruho oprano krvlju njegova vlastitog Sina. Onaj koji je spreman na obraćenje pa makar u zadnji čas bit će dionik gozbe a onaj koji poziv uporno odbija bit će izbačen van – u tamu, gdje će biti plač i škrgut zubi.