Press "Enter" to skip to content

Dvadeset i peta nedjelja kroz godinu (A)

Zar je oko tvoje zlo što sam ja dobar?

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima ovu prispodobu:

»Kraljevstvo je nebesko kao kad domaćin rano ujutro izađe najmiti radnike u svoj vinograd. Pogodi se s radnicima po denar na dan i pošalje ih u svoj vinograd. Izađe i o trećoj uri i vidje druge gdje stoje na trgu besposleni pa i njima reče: ’Idite i vi u moj vinograd pa što bude pravo, dat ću vam.’ I oni odoše. Izađe opet o šestoj i devetoj uri te učini isto tako. A kad izađe o jedanaestoj uri, nađe druge gdje stoje i reče im: ’Zašto ovdje stojite vazdan besposleni?’ Kažu mu: ’Jer nas nitko ne najmi.’ Reče im: ’Idite i vi u vinograd.’ Uvečer kaže gospodar vinograda svojemu upravitelju: ’Pozovi radnike i podaj im plaću počevši od posljednjih pa sve do prvih.’ Dođu tako oni od jedanaeste ure i prime po denar. Pa kada dođu oni prvi, pomisle da će primiti više, ali i oni prime po denar. A kad primiše, počeše mrmljati protiv domaćina: ’Ovi posljednji jednu su uru radili i izjednačio si ih s nama, koji smo podnosili svu tegobu dana i žegu.’ Nato on odgovori jednomu od njih: ’Prijatelju, ne činim ti krivo. Nisi li se pogodio sa mnom po denar? Uzmi svoje pa idi. A ja hoću i ovomu posljednjemu dati kao i tebi. Nije li mi slobodno činiti sa svojim što hoću? Ili zar je oko tvoje zlo što sam ja dobar?’ Tako će posljednji biti prvi, a prvi posljednji.« Riječ Gospodnja.

KOMENTAR:

Ove nedjelje govor je o vinogradu koji pripada jednome vlasniku. On poziva rano ujutro radnike i s njima dogovara dnevnicu za rad. To čini i o trećoj, šestoj, devetoj i jedanaestoj uri. Ovima ne govori koliko će im dati, ali on će im dati što bude pravo. Ljudi su bili upućeni u situaciju. Gotovo sve u prispodobi odgovara stvarnome životu. Ipak: kako može biti da onaj radnik koji je kao posljednji radio samo malo sati ili samo jedan sat, a primio je isto kao i onaj koji je cijeli dan radio? Taj osjećaj pravednosti opire se protiv takvog načina postupka. Vlasnik evanđelja odgovara  radniku prvoga sata koji njega za to kritizira:”Prijatelju, ne činim ti krivo. Nisi li se pogodio sa mnom po denar? Uzmi svoje pa idi. A ja hoću i ovomu posljednjem dati kao i tebi. Nije li mi slobodno činiti sa svojim što hoću? Ili zar je oko tvoje zlo što sam ja dobar?” Tu nije riječ o zemaljskoj stvarnosti nego o tajni kraljevstva Božjega. Tamo uistinu vrijede druge mjerila, koja nisu nepravedna, ali našem zemaljskom shvaćanju nisu pristupačna. Sve u kraljevstvu Božjem koje se dovršava u nebu, a počinje na zemlji, od početka je  dar. Dar je Božji da mi živimo. Nitko od nas u pravom smislu ne može “zaslužiti” nebo. Ta zasluga dolazi najprije od Isusa Krista koji je po svojoj smrti na križu oprostio grijeh i nama zaslužio milost koja nas čini svetima. Ljudska “zasluga” sastoji se od poniznog prihvaćanja milosti Božje i u slobodnom sudjelovanju s njom po vršenju dobrih djela.

Tako možemo kazati: svi smo mi radnici koji čekaju na trgu da budu pozvani u vinograd.  Bog je nas je već krštenjem pozvao u svoju službu, da djelujemo u vinogradu Gospodnjem kao da je dan, tj. tako dugo dok traje naš zemaljski život. Nitko ne zna koliko je on dug, i mnogi će biti pozvani u prvom satu, a drugi tek u posljednjem. Svatko je pozvan da dade najbolje i da bude vjeran. Tada će primiti dogovorenu “plaću”, koja se sastoji u vječnome životu. Nitko ne smije biti zavidan što Bog neke tek na kraju zemaljskog života poziva na obraćenje. (DENAR = novac za jedan dan rada).