Dvadeseta nedjelja kroz godinu (A)

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

U ono vrijeme: Ode Isus i povuče se u krajeve tirske i sidonske. I gle: žena neka, Kanaanka iz onih krajeva, iziđe vičući: »Smiluj mi se, Gospodine, Sine Davidov! Kći mi je teško opsjednuta!« Ali on joj ne uzvrati ni riječi. Pristupe mu na to učenici te ga moljahu: »Udovolji joj jer viče za nama.« On odgovori: »Poslan sam samo k izgubljenim ovcama doma Izraelova.« Ali ona priđe, pokloni mu se ničice i kaže: »Gospodine, pomozi mi!« On odgovori: »Ne priliči uzeti kruh djeci i baciti ga psićima.« A ona će: »Da, Gospodine! Ali psići jedu od mrvica što padaju sa stola njihovih gospodara!« Tada joj Isus reče: »O ženo! Velika je vjera tvoja! Neka ti bude kako želiš.« I ozdravi joj kći toga časa. Riječ Gospodnja.

KOMENTAR: VELIKA JE TVOJA VJERA

Isusova bešćutnost u prvi mah djeluje odbojno. Kako može ostati hladan na vapaje majke koja moli za svoje dijete. Kako se oglušuje na njezinu nevolju? Zar je to Isus kojega poznajemo, kojemu vjerujemo i kojemu se utječemo?  No takvim postupanjem on želi postići dvoje:

1. Pokazati Židovima kako su izabrani narod i da zbog toga nose veliku odgovornost u životu; besmisao neprijateljstva između njih i pogana; potrebu tolerancije i prihvaćanja svakog čovjeka.

2. U ženi poganki pobuditi istinsku vjeru a ne samo očekivanje čuda.

Na taj provokativni način Isus se odlučuje svjesno. Ta znao je što će na kraju biti ali želi vidjeti reakcije okoline. Želi dodirnuti srca svojih slušatelja i uzdrmati im unutrašnjost a ne samo udovoljavati trenutnoj tjelesnoj potrebi. Žena Kanaanka položila je ispit života i vjere i zato je Isus pohvaljuje: „Ženo velika je tvoja vjera. Neka ti bude kako želiš!“

Današnji čovjek se tuži na veliku zauzetost, neprestane obaveze, na premorenost, iscrpljenost. Nema vremena za razmišljanje, molitvu, svetu misu, radost, prijatelje, … Pomanjkanje vjere zarobljava i uništava unutarnji mir i radost. Onaj koji vjeruje ustrajan je u dobru i neće se pokolebati nakon malo neuspijeha.