Press "Enter" to skip to content

Krist Kralj

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju 

U ono vrijeme reče Isus svojim učenicima:»Kad Sin Čovječji dođe u slavi i  anđeli njegovi s njime, sjest će na prijestolje slave svoje. I sabrat će se pred njim svi narodi, a on će ih jedne od drugih razlučiti kao što pastir razlučuje ovce od jaraca. Postavit će ovce sebi zdesna, a jarce slijeva. Tada će kralj reći onima sebi zdesna: ’Dođite, blagoslovljeni Oca mojega! Primite u baštinu Kraljevstvo pripravljeno za vas od postanka svijeta! Jer ogladnjeh i dadoste mi jesti; ožednjeh i napojiste me; stranac bijah i primiste me; gol i zaogrnuste me; oboljeh i pohodiste me; u tamnici bijah i dođoste k meni.’ Tada će mu pravednici odgovoriti: ’Gospodine, kada te to vidjesmo gladna i nahranismo te; ili žedna i napojismo te? Kada te vidjesmo kao stranca i primismo; ili gola i zaogrnusmo te? Kada te vidjesmo bolesna ili u tamnici i dođosmo k tebi?’ A kralj će im odgovoriti: ’Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!’ Zatim će reći i onima slijeva: ’Odlazite od mene, prokleti, u oganj vječni, pripravljen đavlu i anđelima njegovim! Jer ogladnjeh i ne dadoste mi jesti; ožednjeh i ne dadoste mi piti; stranac bijah i ne primiste me; gol i ne zaogrnuste me; bolestan i u tamnici i ne pohodiste me!’ Tada će mu i oni odgovoriti: ’Gospodine, a kada te to vidjesmo gladna, ili žedna, ili stranca, ili gola, ili bolesna, ili u tamnici, i ne poslužismo te?’ Tada će im on odgovoriti: ’Zaista, kažem vam, što god ne učiniste jednomu od ovih najmanjih, ni meni ne učiniste.’ I otići će ovi u muku vječnu, a pravednici u život vječni.« Riječ Gospodnja.

ZADNJE MJERILO: Patnja drugog čovjeka 

Isus dvjema prispodobama i opisom govori o posljednjem sudu. Pri kraju je svoga javnog djelovanja i govori o onome što će se dogoditi na koncu svega. Kroz protekle nedjelje slušali smo prispodobu o deset djevica: tko je živio budno i spreman dočekao zaručnika a tko je odgađao ozbiljnost života i prespavao prigode za dobro. Prispodoba o talentima govori o koncu vremena kada će u radost Gospodara ući onaj tko je njegove talente umnožio svojim radom, a neće ući onaj tko je njegove talente zakopao. Današnji govor o konačnom sudu prikazuje Isusa okružena anđelima njegovim. On će na koncu vremena sjesti na svoje prijestolje, a pred njim će se sabrati svi narodi svijeta. Bit će podjela na lijevo i desno. Kriterij razdvajanja jesu djela učinjena drugim ljudima. U tome tumačenje vidimo odjek osam Blaženstava koja Isus iznosi na početku svoga naučavanja u poznatom „Govoru na Gori.“

Na koncu vremena neće biti niti saslušanja niti rasprava. Sud o sudbini naroda i pojedinaca već je donesen. Donesen je na temelju onoga što smo činili drugom čovjeku. Odnos s Bogom i vječna sudbina ovise o ljudskim odnosima prema najbližima i nadasve prema najneznatnijima. Krist ima zadnju riječ o sudbini svih naroda. On razlučuje ljude na dvije skupine. One s desne naziva blagoslovljenima , a one s lijeva prokletima. Tko je izabrao život i dobro drugoga čovjeka, sada je blagoslovljen, a tko nije, sada je proklet. Isus se poistovjećuje s najmanjima. O tome što je tko činio najmanjima ovisi konačna sudbina.

Isus ne naglašava vjeru, religioznost. Onaj tko ima  ispravan odnos s Isusom otkriva svijet drugih ljudi i zna kako odgovoriti na njihove potrebe. Odnos vjere je otvaranje očiju za tuđu glad i žeđ, za tuđu golotinju, bolest ili utamničenost, za drugog čovjeka koji nije moje krvi, jezika, naroda i vjere. Tko vjeruje da je Isus Sin Čovječji, on druge ljude gleda njegovim očima i u najmanjima prepoznaje njegovu prisutnost.Svaka zajednica ima svoje neznatne. Krist je u njima bez obzira na njihov vanjski izgled. On se i dalje nalazi u gladnima i žednima, u strancima, u golima, bolesnima i zatvorenima. Tako vjernici iskustveno znaju da se euharistijski susret s Uskrslim zrcali u svakodnevnom odnosu prema potrebama drugih ljudi, a susret s neznatnima doživljava kao lomljenje kruha od kojega živi svijet.

Zadnje mjerilo suda, patnja i potreba drugog čovjeka, prvo je mjerilo i prvi imperativ, zahtjev, žive vjere. Ne može nitko reći da ljubi Boga a prezire i odbacuje čovjeka.