Press "Enter" to skip to content

Krštenje Gospodinovo

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

U ono vrijeme: Dođe Isus iz Galileje na Jordan Ivanu da ga on krsti. Ivan ga odvraćaše: »Ti mene treba da krstiš, a ti da k meni dolaziš?« Ali mu Isus odgovori: »Pusti sada! Ta dolikuje nam da tako ispunimo svu pravednost!« Tada mu popusti. Odmah nakon krštenja izađe Isus iz vode. I gle! Otvoriše se nebesa i ugleda Duha Božjega gdje silazi kao golub i spušta se na nj. I eto glasa s neba: »Ovo je Sin moj, ljubljeni! U njemu mi sva milina!« Riječ Gospodnja.

KOMENTAR:      Isus je nakon krštenja izišao iz vode i vidio otvoreno nebo, dok je Duh Sveti silazio prema njemu u obliku goluba. Lijepa je to slika. Bog rastvara nebo, kao što se ruke rastvaraju u zagrljaj prema ljubljenoj osobi. Svog Duha daruje i nama, svojoj dragoj djeci, da nas u ljubavi oblikuje i obogati, prosvijetli naše nade, misli i osjećaje. Blagdan Isusova krštenja označuje početak njegova javnog djelovanja i otkupiteljske misije. Prvi korak na tom putu bio je stati među grešnike koji hrle prema Krstitelju. Bog se tako približava onima koji su se od Boga udaljili. Isus je neumorno tražio susret s grešnicima, to nam svjedoči čitavo Evanđelje. Nije mario za one koji se nad tim sablažnjavaju i kritiziraju ga. On će i umrijeti među grešnicima… opraštajući i nudeći spasenje. Milosrdni Bog svojom ljubavlju želi pobijediti naš ljudski otpor. To je njegovo pravo lice, ipak je on Otac.

Krstiti se – znači uroniti u Krista, preobući se u njegovu milost. To uranjanje ne događa se samo jednom, kad smo maleni i nesvjesni što se s nama događa. U svakom danu se nastavlja naš osobni susret s Bogom kao i sa zrakom koji dišemo, kao s izvorom koji ne presušuje i utrobom koja grije, hrani… i rađa. Svakodnevno uranjamo u Boga… i to su naša stvarna, životna krštenja po kojima se Božjim Duhom rađamo i preporađamo: Svaki koji ljubi od Boga je rođen i poznaje Boga (1 Iv 4,7) … u sadašnjem vremenu i u ovim okolnostima života. Ljubiti znači upravo to: rađati se i životu dodavati snage!