Crkvena godina završava nedjeljom Krista kralja. Liturgijsko vrijeme kroz jednu godinu podijeljeno je tako da obuhvaća ljudsku povijest od početka pa do svršetka vremena. Ona započinje vremenom Došašća ili Adventa što simbolizira vrijeme Staroga Zavjeta,vrijeme iščekivanja, budnosti i nade a završava svetkovinom Krista Kralja kao vladara ljudske povijesti i suca čovjekovih uspona i padova u vremenu. Kristovo kraljevanje različito je od svih ljudskih kraljevanja. Njegov je temeljni zakon Ljubav i Milosrđe, što pokazuje već ma križu opraštanjem zlodjela razbojniku pokajniku. Isusovo kraljevstvo ne poznaje silu, nasilje, podčinjavanje, izrabljivanje, iskorištavanje drugih, iskazivanje moći i vlasti – čime su obilježena ljudska kraljevstva i kraljevanja. On i na mukama potvrđuje da je predanje i služenje jedini način da se život sačuva. „Tko želi spasiti sebe i svoj život, taj će ga izgubiti, a tko izgubi život svoj, sačuvat će ga za život vječni!“ Zbog toga je On znak osporavan, kamen spoticanja i nerazumijevanja, jer moćnici ovoga svijeta ne mogu razumjeti da jedino služenjem drugima postaju veliki i vječni. Isusov zemaljski završetak djeluje doista jadno. Raspet na drvu križa, napušten od sljedbenika, između dva razbojnika, s natpisom ponad glave okrunjene trnjem, INRI Isus Nazarećanin, Kralj židovski.
Ne djeluje baš privlačno, liderski. Pa ipak, razbojnik koji je u svojim zadnjim trenucima zavirio u dubinu svoga srca i spoznao svoju zabludu i zabludu čovječanstva, prepoznaje u tom patniku začetnika Novoga Života. Njegov vapaj: „Isuse, sjeti me se, kada dođeš u Kraljevstvo svoje“ , vapaj je tolikih jadnih, napušteni, odbačenih i prezrenih kroz svu ljudsku povijest sve do naših dana. I danas prikovani Kralj s križa, kida lance nepravde i zarobljenosti, razgoni tamu zabluda i namjernog iskrivljavanja istine o čovjeku i životu i nudi svjetlo. „ Ja sam se za to rodio i došao na svijet da svjedočim za Istinu. Svaki koji je od Istine, sluša moj glas“, odgovara pred Pilatom. Krist Kralj nudi istinu čovjeku o njemu samome, oslobađa ga privida i zamagljenosti lijepo sročenih laži i poziva na slobodu djelovanja u ljubavi i iz ljubavi, prema sebi, Bogu i bližnjemu. Sva buka svijeta ne može zaglušiti Kraljev poziv: „Dođite k meni, svi umorni i opterećeni, i Ja ću vas odmoriti!“