Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

U ono vrijeme: Ode Isus na drugu stranu Galilejskog, Tiberijadskog mora. Slijedilo ga silno mnoštvo jer su gledali znamenja što ih je činio na bolesnicima. A Isus uzađe na goru i ondje sjeđaše sa svojim učenicima. Bijaše blizu Pasha, židovski blagdan. Isus podigne oči i ugleda kako silan svijet dolazi k njemu pa upita Filipa: „Gdje da kupimo kruha da ovi blaguju?“ To rače kušajući ga: jer znao je što će učiniti. Odgovori mu Filip: „Za dvjesta denara kruha ne bi bilo dosta da svaki nešto malo dobije.“ Kaže mu jedan od njegovih učenika, Andrija, brat Šimuna Petra: „Ovdje je dječak koji ima pet ječmenih kruhova i dvije ribice! Ali što je to za tolike?“ Reče Isus: „Neka ljudi posjedaju!“ A bilo je mnogo trave na tome mjestu. Posjedaše dakle muškarci, njih oko pet tisuća. Isus uze kruhove, izreče zahvalnicu pa razdijeli onima koji su posjedali. A tako i od ribica – koliko su god htjeli. A kad se nasitiše, reče svojim učenicima: „Skupite preostale ulomke da ništa ne propadne!“ Skupili su dakle i napunili dvanaest košara ulomaka što od pet ječmenih kruhova pretekoše onima koji su blagovali. Kad su ljudi vidjeli znamenje što ga Isus učini, rekoše: „Ovo je uistinu Prorok koji ima doći na svijet!“ Kad Isus spozna da kane doći, pograbiti ga i zakraljiti, povuče se ponovo u goru, posve sam. Riječ Gospodnja.

KOMENTAR: KRUH I RIJEČ

Isusa slijedi mnoštvo. Razlog: vidjeli su znamenja i čudesa koja je učinio. To je bilo sasvim dovoljno da se masa pokrene. Ljudi su željni senzacija. „Kruha i igara“ uzvikivali su još davno stari Rimljani. Evo nekoga tko će se brinuti za nas, tko će nas voditi, braniti i hraniti. To je naš kralj, postavimo ga na tron i mi smo svoje učinili. Isusova je namjera sasvim drugačija. Nije došao na zemlju da čini čudesa, da umnaža kruh, da pokupi svjetsku slavu i aplauze a onda nestane u ropotarnici povijesti.

Namjera mu je prodrijeti do ljudskog srca a ne želuca. Želi u čovjeku probuditi ono zaspalo, njegovo dostojanstvo, svijest da je velik u Božjim očima makar u ljudskima bio čista bijeda. No da bi dopro do srca nekada se služi i svojom Božanskom moći, čudesno umnaža kruh i ribu. To su budući simboli, znakovi Euharistije: „Kruh koji ću ja dati, Tijelo je moje za život svijeta!“ Isus želi dirnuti srca da promišljaju o vječnim vrijednostima a ne samo o vremenitim, prolaznim. Čovjek koji je shvatio i razumio Isusa i sam postaje navjestitelj Božje pravednosti i dostojanstva svakoga čovjeka. Nitko nije stvoren da bude izrabljivan, da bude gladan, da bude nesretan. Svaki čovjek, svako ljudsko biće ima pravo na svoje dostojanstvo jer nosi u sebi sliku Boga nevidljivoga. Zato briga za kruh, odjeću, pošteni rad spada na nas ljude. Naša je zadaća, osobito onih koje su „zakraljili“ da bude više pravednosti i jednakosti, da se poštuje i uvažava svakoga čovjeka.

Isusovo povlačenje u samoću, potpuno sama, simbolična je poruka: „Ja sam vam pokazao put i način kako se postaje čovjek u punom smislu te riječi, a sada je red i zadaća na vama da to provodite u svakodnevici!“

Categories: Aktualno