Press "Enter" to skip to content

Održan 61. Planinarski križni put kroz Zagorje

PODNASLOV: “Sve na slavu Božju činite”

Ove korizme, u subotu i nedjelju 17. i 18. ožujka, održao se 61. planinarski križni put kroz Zagorje na relacijama Gornja Stubica – Veliko Trgovišće – Zabok a u  organizaciji Planinarske bratovštine Sv. Bernarda iz Samobora i župe BDM od sedam žalosti Veliko Trgovišće i kao podupiratelja ureda Pastorala mladih zagrebačke nadbiskupije.  

Okupljeni oko gesla „Sve na slavu Božju činite” mladi su započeli svoj dvodnevni hod za križem u Gornjoj Stubici, mjestu koje pripada župi sv. Jurja mučenika, gdje u ih mještani srdačno dočekali jutarnjom okrjepom.

Nakon jutarnje molitve križni put krenuo je svojim putem prema Velikom Trgovišću. Kako je tamo bilo organizirano noćenje u mjesnoj osnovnoj školi, toplu dobrodošlicu mladima pripremili su volonteri, članovi DVD-a, lovci te članovi raznih skupina Župe BDM od Sedam Žalosti.

Večernji program započeo je u 19.30 sati katehezom koju je pripremio mr. Robert Šreter, župnik župe sv. Mirka u Šestinama – Zagreb koji je potaknuo mlade na promišljanje o slobodi kao najvećem daru s neba, te naglasio da je izbor da taj dar prihvatimo ipak na nama. Postavio je mladima pitanje što doista žele u životu nudeći im i odgovore: svakodnevno slušati što je dobro ili nije i uvijek pružati neku vrstu otpora, osjećati grižnju savjesti; ili povući se u nutrinu, otvoriti srce i osluškivati. Takva sloboda koja ne poznaje granice, dovodi do jedne jedine čežnje, a to je – mir.

 

Sveti Josip svoje poslanje čuvara Svete obitelji vrši diskretno, ponizno, u tišini, ali s jednom stalnom prisutnošću i potpunom vjernošću, uvijek, i u najtežim trenucima, i onda kada ne razumije. On je stalno okrenut Bogu, otvoren njegovim znakovimaNe bi ni nama škodilo malo više šutnje, malo više sabranosti. Da bismo sve naše riječi i svako vanjsko očitovanje naše nutrine najprije dobro probrali u svom srcu. Naglost, nervoza, buka, nemir su karakteristike našeg doba. U sv. Josipu vidimo kako se odgovara na Božji poziv, s raspoloživošću, spremnošću, ali vidimo također koje je središte kršćanskoga poziva: Krist! Čuvajmo Krista u našem životu, da bismo čuvali druge, da bismo čuvali stvoreni svijet poručuje mladima mr. Šreter.

U propovijedi je postavio pitanje nama ali i sebi:  da bi se Isus samo nakratko pojavio u ovoj crkvi i postavio nam pitanje koje je postavio apostolima: Tko sam ja za Tebe, Brate i Sestro, koji dolazite svake nedjelje u crkvu slaviti svetu Misu?” – mi bismo bili, po svoj prilici, vrlo zbunjeni, zatečeni… I kad bi On još dodao: “Koje mjesto ste rezervirali za mene u svojemu životu?” – bili bismo još zbunjeniji, jer je to često nevažno mjesto. Ovo je veliko i prevažno pitanje i važan je naš odgovor, jer bi on trebao biti čin duboke i žarke vjere koji proizlazi iz duše i srca. Jesam li ja to kadar reći i posvjedočiti u svakoj životnoj situaciji, u svakom društvu, bez obzira na cijenu i posljedice? Jesam li spreman svima u lice reći: Isus Krist je moj Bog i moj Spasitelj! Ja sam ga spreman beskompromisno slijediti!

ptr

I možemo mnogo pričati o Isusu, biti na križnom putu, a ne pronaći Isusa, jer tražimo nešto drugo, što samo po sebi nije loše, razonodu, dobro društvo, prijateljstvo, ljubav… Sve to govori o udaljenosti s koje se Isusa promatra, a ta udaljenost onemogućila je ono bitno: susret. Jer, nije tolik bitno ono što se o Isusu zna, bitno je da ga se susretne. Mi kršćani smo to pozvani učiniti na dva načina: u zajedničkom slavlju Riječi i Euharistije i u našem bližnjem.“

Nakon mise uslijedilo je cjelonoćno klanjanje pred Presvetim.

Nedjelja, 18.03.2018.                         

Nedjelja je započela doručkom nakon kojeg su mladi nastavili svoju molitvu i hod kroz župu Veliko Trgovišće prema Zaboku.

Završno euharistijsko slavlje u župi svete Jelene Križarice u Zaboku predvodio je  prof. dr.sc. Željko Tanjić, rektor Hrvatskog katoličkog učilišta. Pozdravljajući sudionike ovog križnog puta župnik Marijan Culjak istaknuo je važnost te pobožnosti, koja kroz tolike godine donosi mnogo plodova među mladima, ali i onima koji su ih samo promatrali i gledali kako prolaze njihovim mjestima.

Temeljni nit homilije prof. dr.sc. Željko Tanjić bila je “Htjeli bismo vidjeti Isusa”… Do sada su samo Krstitelj te Samarijanka i njezini sugrađani priznali Isusa univerzalnim Spasiteljem. Dolazak Grka, koji su najvjerojatnije pogani, najavljuje blizinu Isusovog časa u kojem će s križa sve privući k sebi. Ako želimo vidjeti Božje lice, koje daje smisao, čvrstoću i vedrinu našem životu, onda moramo slijediti Krista, cijeli život zasnivati na susretu s Njim, na ljubavi prema Njemu i bližnjemu u kojemu možemo prepoznati Isusovo lice. U slušanju njegove riječi i naročito u Euharistiji upoznajemo lice Isusovo. Podijeliti, tražiti i svjedočiti Isusa u našem zajedništvu to nam treba biti putokaz u SVIM NAŠIM ŽIVOTNIM SITUACIJAMA. Isus za svakoga ima nadahnjujuću riječ. On najbolje zna kome, kako i što treba reći. Njegove riječi pogađaju ljudsku srž. Često su to vrlo jednostavne prispodobe kao što je usporedba o pšeničnom zrnu, koje mora umrijeti u zemlji da bi iz njega niknula klica bogata životom koja će jednom dati obilni rod. Time Isus govori o svome životu, ali također i o našim životima. Život se dobiva darivajući ga i gubeći. Isus umire na križu. Darivajući svoj život za sve uzdignut je sa zemlje, poput stabljike pšenice. Umirati sebi znači rađati se na novo. Jedino vjernik koji svaki dan umire sebi kadar je širiti Isusovu ljubav. On zapravo postaje svjedok po kojem drugi imaju pristup Isusu. Vjernik nije samo promatrač. On se potpuno povezuje s Isusom. To je put služenja Isusu. Zato najveća želja vjernika jest da ga Krist potpuno oblikuje, tako da postane drugi Isus. – zaključuje homiliju prof. Tanjić.

Na kraju euharistijskog slavlja riječi zahvale izrekli su organizatori posebice svim svećenicima koji su ovih dana hodali s nama, hvala svim župljanima župe BDM od sedam žalosti Veliko Trgovišće a najveća zahvala  vlč. Josipu Čuligu koji se nesebično darovao svima nama ovih dana zajedno sa svojim suradnicima.

 

                   Darko Fiket promotor mladih Zagorskog arhiđakonata