Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Kad je Isus čuo za smrt Ivana Krstitelja, povuče se odande lađom na samotno mjesto, u osamu. Dočuo to narod pa pohrli pješice za njim iz gradova. Kad on iziđe, vidje silan svijet, sažali mu se nad njim te izliječi njegove bolesnike.
Uvečer mu pristupe učenici pa mu reknu: »Pust je ovo kraj i već je kasno. Otpusti dakle svijet: neka odu po selima kupiti hrane.« A Isus im reče: »Ne treba da idu, dajte im vi jesti.« Oni mu kažu: »Nemamo ovdje ništa osim pet kruhova i dvije ribe.« A on će im: »Donesite mi ih ovamo.« I zapovjedi da mnoštvo posjeda po travi.
On uze pet kruhova i dvije ribe, pogleda na nebo, izreče blagoslov pa razlomi i dade kruhove učenicima, a učenici mnoštvu.
I jeli su svi i nasitili se. Od preteklih ulomaka nakupiše dvanaest punih košara. A blagovalo je oko pet tisuća muškaraca, osim žena i djece. Riječ Gospodnja.
Izvor: https://www.vjeraidjela.com/18-nedjelja-kroz-godinu-a-homilija/
U današnjem evanđelju vidimo da i Bog s nama postupa kao mudar roditelj i odgojitelj. Naravno da Bog može sve i da njemu nije potrebna naša pomoć u ostvarivanju njegovih nauma. Međutim, Bog želi nas uzimati za svoje suradnike. To je njegova volja od početka. Evo, opisuje nam evanđelje, jednom je tako veliko mnoštvo cijeli dan slušalo Isusa. Učenici su se zabrinuli i rekli Isusu da ih otpusti, da si mogu kupiti hrane i nešto pojesti. A Isus im mirno odgovara: Ne treba da idu, dajte im vi jesti. Učenici su u čudu. Oni da im dadu? Kako? Nije moguće da oni sami to organiziraju…
Evo, tako i mi znademo postupiti. Očekujemo od Boga nešto i molimo ga da on providi. To je sasvim u redu. Međutim, u toj svojoj usmjerenosti na Božju pomoć znamo zaboraviti da nam Bog daje i sposobnosti i milosti, da puno toga – uz njegovu podršku! – sami učinimo. Evo, žalimo se da je puno siromašnih oko nas. Dobro. Što ja mogu učiniti da se to promijeni? Oko nas je isuviše korupcije i laži. Recimo da je tako. Što ja mogu učiniti da se to promijeni? U mojoj je obitelji prisutna svađa, nerazumijevanje, nestrpljivost, neodgovornost? Često je to tako. Dobro. Što ja mogu učiniti da se to promijeni?
Bog se želi po nama proslaviti. Imamo u tome smislu sjajnih primjera. To su sveci. Možemo uzeti za primjer kojega god želimo. Svi su oni, svaki na svoj način, pridonijeli da Božje spasenje i Božja ljubav zaživi ovdje na zemlji. I uspjeli su.
Nemamo ovdje ništa osim…
Nakon što im je Isus rekao da oni sami dadu narodu da jede, apostoli malodušno govore: Nemamo ovdje ništa osim pet kruhova i dvije ribe. Zapazimo: za pet kruhova i dvije ribe ne može se reći da je to ništa. Pet kruhova i dvije ribe više je od ništa. To je već nešto. Imamo nešto od čega se može krenuti. Uzmimo primjer iz vlastitoga života. O tome nam mogu progovoriti mnogi među nama koji su se u svoje vrijeme dali na izgradnju kuće, na osnivanje vlastite obitelji. Što su imali u početku? S kakvim su sredstvima raspolagali? Pa su se ipak odvažili u avanturu. I izgradili kuću. I podigli obitelj. I odgojili djecu. A da su išli na sigurno, recimo to slikovito, na tonu kruha i pola tone ribe, kad bi to mogli steći?
Jednako je tako u našem duhovnom životu. Ta čime mi raspolažemo? Kolike su naše snage? Ili, pogledamo li u prošlost, na same početke Crkve, kolika je bila snaga i veličina svetoga Petra i ostalih apostola? Pa ipak, kako oni, tako i mi, pouzdajemo se u Božju milost i – gle! – uspijevamo. Zato, ne trebamo strahovati. Bog nas poziva da vršimo njegove zapovijedi, da napredujemo u strpljivosti, praštanju, u ljubavi i u svemu što je čestito. Ako nam ta zadaća u prvi mah izgleda teška i nedohvatna, prisjetimo se da je Gospodin uz nas, kao što je Isus bio uz apostole.
Izreče blagoslov
Kaže današnje evanđelje: Isus uze pet kruhova i dvije ribe, pogleda na nebo, izreče blagoslov, pa razlomi i dade kruhove učenicima, a učenici mnoštvu. Jesmo li zapazili? Isus je izrekao blagoslov. Božja je sila u njemu – ta on je pravi Božji Sin! – ali, Božja je sila i u nama: kršteni smo u ime Oca i Sina i Duha Svetoga, opečaćeni smo darom Duha Svetoga, mi smo miljenici Božji, djeca Božja, Bog se u nama i po nama želi proslaviti.
Zapazimo sljedeće: molimo li Boga da nam podari ovo ili ono, On će već učiniti po svojoj volji (ne nužno po našoj!), baš kako molimo u Očenašu: budi volja tvoja. Međutim, molimo li Gospodina da nam pomogne napredovati u dobroti, milosrđu i ljubavi, da nam pomogne činiti dobro, ta će nam molitva sigurno biti uslišana. Mi, zapravo, nismo ni svjesni, kolika velika duhovna djela Bog i može i želi po nama ostvariti. Pogledajmo tolike svece. Njihova je posebnost upravo u tome da su povjerovali da mogu izvršiti ono na što ih Bog poziva. I bilo je tako.
Evo, danas Bog svakome od nas progovara: Dajte im vi jesti. Danas i ovoga tjedna mogu i trebam iskazati ljubav, dobrotu susretljivost, praštanje i dobrotu svome bližnjemu, pogotovo onome iz vlastite obitelji i vlastitog okruženja.
