Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
Blizu bijaše židovska Pasha. Stoga Isus uziđe u Jeruzalem. U Hramu nađe prodavače volova, ovaca i golubova i mjenjače gdje sjede. I načini bič od užetâ te ih sve istjera iz Hrama zajedno s ovcama i volovima. Mjenjačima rasu novac i stolove isprevrta, a prodavačima golubova reče: »Nosite to odavde i ne činite od kuće Oca mojega kuću trgovačku!« Prisjetiše se njegovi učenici da je pisano: Izjeda me revnost za Dom tvoj. Nato se umiješaju Židovi i upitaju ga: »Koje nam znamenje možeš pokazati da to smiješ činiti?« Odgovori im Isus: »Razvalite ovaj hram i ja ću ga u tri dana podići.« Rekoše mu nato Židovi: »Četrdeset i šest godina gradio se ovaj Hram, a ti da ćeš ga u tri dana podići?« No on je govorio o hramu svoga tijela. Pošto uskrsnu od mrtvih, prisjetiše se njegovi učenici da je to htio reći te povjerovaše Pismu i besjedi koju Isus reče. Riječ Gospodnja.
Dok se govorilo o jeruzalemskom hramu Isus mirno kaže: „Razvalite ovaj hram i ja ću ga u tri dana podići.“ Svi su se začudili i podsjetili Isusa da se taj hram bio gradio četrdeset i šest godina. Međutim, veli evanđelist Ivan, Isus je govorio o hramu svoga tijela. Što bi to značilo? U Poslanici Hebrejima stoji da je Isus onaj pravi Veliki svećenik, koji je jednom zauvijek prinio samoga sebe kao neokaljanu žrtvu (usp. Heb 7,27). On je žrtva – neokaljani Jaganjac, a u isto vrijeme on je i svećenik, jer prinosi samoga sebe. Zato, kada Isus kaže da će sagraditi za tri dana hram, on misli na svoje uskrsnuće, koje je uslijedilo trećega dana poslije smrti. Zato molitva Crkve veli da je Krist „predao sebe za naše spasenje te ostaje zauvijek i svećenik i oltar i žrtveni Jaganjac.“ (Peto vazmeno predslovlje).
I mi smo pozvani zajedno prikazivati sami sebe vršeći Božju volju i podnoseći tegobe života. To je savršeno bogoslužje, to je duhovna žrtva. Veli Pavao: „Prikažite svoja tijela za žrtvu živu, svetu, Bogu milu – kao svoje duhovno bogoslužje“ (Rim 12,1). Zato, dok se okupljamo u zgradi koju nazivamo crkvom ili pak dok slavimo obljetnicu posvete neke crkve, valja nam znati da sve te crkve imaju svoju vrijednost po živoj Crkvi, to jest po vjernicima koji se tu okupljaju i koji zajedno s Kristom sebe Bogu prikazuju. Tako ćemo, zajedno s Kristom koji je prošao kroz muku i smrt, podnoseći tegobe života i ustrajavajući u službi Bogu, i mi prijeći u nebesku proslavu. Jer, po Božjoj volji i po Kristovu spasenju mi trebamo biti dionici ne samo Kristove smrti, nego i njegove proslave. To je naša radost i naša nada.
Izvor: Posveta Lateranske bazilike: Govorio je o hramu svoga tijela – VJERA I DJELA
