Čitanje svetog Evanđelja po Marku
U ono vrijeme: Apostoli se skupe oko Isusa i izvijeste ga o svemu što su činili i naučavali. I reče im: „Hajdete i vi u osamu na samotno mjesto, i otpočinite malo.“ Jer mnogo je svijeta dolazilo i odlazilo pa nisu imali kada ni jesti. Otploviše dakle lađom na samotno mjesto, u osamu. No, kad su odlazili, mnogi ih vidješe i prepoznaše te se pješice iz svih gradova strčaše onamo i pretekoše ih. Kad iziđe, vidje silan svijet i sažali mu se jer bijahu kao ovce bez pastira pa ih stane poučavati mnogočemu. Riječ Gospodnja
KOMENTAR: „Idite u osamu!“
Čovjek današnjice voli buku, galamu, strku. Voli biti neprestano u pokretu kao da se boji da mu nešto važno ne promakne. Voli pratiti vijesti, prognoze, događaje širom svijeta. Od tih silnih informacija i brzine života osjeća umor, zasićenost, stres. Što je potrebno? Znati stati na loptu, isključiti se iz svega i ponovo pronaći sebe. No to se ne može u buci i galami nego jedino u miru i tišini svoje duše. Isus jako dobro poznaje psihologiju čovjeka a onda i svojih učenika i zato upravo kad su puni oduševljenja, zanosa, kad su se ‘zagrijali’ on ih šalje na odmor. Zna da euforija ne može trajati dugo i da strašno iscrpljuje čovjeka zato ih šalje na odmor. Čovjeka pretjerani rad zarobljava i čini ga nečovjekom. U odmoru čovjek je sličan Bogu koji je također nakon stvaranja odmarao i divio se učinjenom. Odmor čovjeka vraća njegovu smislu.
Čovjek se često boji tišine i odmora jer u tim se trenucima susreće sa samim sobom. Jedino u odmoru može otkriti da li je njegov put djelovanja i življenja ispravan. Tu u tišini i osami otkriva Boga, otkriva svoj razlog postojanja i otkriva kojim putem treba ići dalje. Lakše je ponekad biti zauzet različitim obvezama, često i izmišljenima nego priznati svoju potrebu za Bogom, za njegovom snagom i njegovim blagoslovom.
Ljetno vrijeme je idealna prilika za taj odmor. Prošlo je pola godine i čovjek može sagledati rezultate ili promašaje svoga rada. Još uvijek može učiniti veliki zaokret u životu i započeti novi put. No da li je put kojim idem pravi treba najprije doznati da bi se moglo spoznati a to se ne događa ako nisam spreman stati, otpočinuti i priznati sam sebi da sam izgubio glavnu nit života. Poslušajmo zato i mi Isusa jer i nama poručuje: „Idite i vi u osamu, na samotno mjesto i otpočinite malo!“
