Press "Enter" to skip to content

22. nedjelja kroz godinu (C)

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

Jedne subote Isus dođe u kuću nekoga prvaka farizejskog na objed. Promatrajući kako uzvanici biraju prva mjesta, kaza im prispodobu: »Kada te tko pozove na svadbu, ne sjedaj na prvo mjesto da ne bi možda bio pozvan koji časniji od tebe, te ne dođe onaj koji je pozvao tebe i njega i ne rekne ti: ’Ustupi mjesto ovome.’ Tada ćeš, postiđen, morati zauzeti posljednje mjesto. Nego kad budeš pozvan, idi i sjedni na posljednje mjesto pa, kada dođe onaj koji te pozvao, da ti rekne: ’Prijatelju, pomakni se naviše!’ Bit će ti to tada na čast pred svim sustolnicima, jer – svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen, a koji se ponizuje, bit će uzvišen.« A i onome koji ga pozva, kaza: »Kad priređuješ objed ili večeru, ne pozivaj svojih prijatelja, ni braće, ni rodbine, ni bogatih susjeda, da ne bi možda i oni tebe pozvali i tako ti uzvratili. Nego kad priređuješ gozbu, pozovi siromahe, sakate, hrome, slijepe. Blago tebi jer oni ti nemaju čime uzvratiti. Uzvratit će ti se doista o uskrsnuću pravednih.« Riječ Gospodnja.

22 kroz godinu

KOMENTAR:    Svima je u naravi želja da budu važni. No smatrati sebe važnijima od drugih često graniči s ohološću. To povlači za sobom opasnost da druge gledamo kao manje vrijedne, kao nesposobne, kao otpisane. Takvo svrstavanje ljudi po klasama i stupnjevima uvijek dovodi do krivih zaključaka. Zato stari Sirah već u davnini piše: „Što si veći, to se većma ponizi i naći ćeš milost u Gospodina.“ U tom kontekstu nastupa i naš Učitelj Isus, kada upozorava na poniznost. Samo istinski veliki ljudi znaju se poniziti i biti skromni jer njima nije do svjetske slave i da ih ljudi veličaju, jer sve dobro koje čine, ne čine zbog pohvale, nego zbog toga što im je darovano više nego drugima.

A čim je nešto darovano, nije to njihova zasluga nego Božji dar, pa otkuda im onda pravo da se uzdižu iznad drugih. Zar je neki umjetnik sam stekao svoje sposobnosti? Zar je jedan Beethoven, po svojoj želji i svojim sposobnostima, odabrao da bude vrhunski glazbenik? Zar je jedan Dostojevski odabrao da bude izvrsni romano- pisac? Zar je Tereza Kesovija sama odabrala da prekrasno pjeva? Zar je jedan Rembrandt otkrio boje i stavio ih na platno? Zar je majka Tereza ili otac Ante Gabrić činio djela milosrđa svojom snagom? Uvijek iza svakog dara, iza svakog talenta, postoji darivatelj – Bog, koji je jedini savršeni glazbenik, pisac, graditelj, dobročinitelj, umjetnik bilo koje vrste.

Kroz talente, ljudima darovane, Isus nas usmjerava prema darivatelju. Iskazujući pretjeranu čast i veličanje osobe, postoji opasnost da zanemarimo onoga kojemu jedinome pripada čašćenje. No još je strašnije kada netko sebe smatra važnijim i većim od drugih pa si automatizmom sebeljublja prisvaja zasluge i veličinu koja mu, uopće, ne pripada. Ljudi često u svojoj jednostavnosti takvim osobama pridaju preveliko značenje pa im plješću, časte ih kao velikane, i postavljaju ih na počasna mjesta, zaboravljajući onoga koji je blagoslov i dar svima nama. Sigurno da ne treba omalovažiti doprinos ljudi, osobito nadarenih pojedinaca, ljepoti i boljitku ovoga svijeta, no nikada ne smijemo zaboraviti onoga od kojega darovi tim ljudima dolaze. Tko to od nas nije primio neki dar, neki talenat, i zato je svatko od nas pozvan i obvezan da ga utroši na dobrobit mnogih.

Bog ne prosuđuje po trenutačnom uspjehu nego po rezultatima. A oni su često nevidljivi površnom oku ovoga svijeta i vremena. Zato slijedi utješna Isusova rečenica: „Uzvratit će ti se doista o uskrsnuću pravednih.“