Press "Enter" to skip to content

Četvrta korizmena nedjelja (C)

NEDJELJNO EVANĐELJE Čitanje svetog Evanđelja po Luki U ono vrijeme: Okupljahu se oko njega svi carinici i grešnici da ga slušaju. Stoga farizeji i pismoznanci mrmljahu: »Ovaj prima grešnike, i blaguje s njima.« Nato im Isus kaza ovu prispodobu: »Čovjek neki imao dva sina. Mlađi reče ocu: ’Oče, daj mi dio dobara koji mi pripada.’ I razdijeli im imanje. Nakon nekoliko dana mlađi sin pokupi sve, otputova u daleku zemlju i ondje potrati svoja dobra živeći razvratno. Kad sve potroši, nasta ljuta glad u onoj zemlji te on poče oskudijevati. Ode i pribi se kod jednoga žitelja u onoj zemlji. On ga posla na svoja polja pasti svinje. Želio se nasititi rogačima što su ih jele svinje, ali mu ih nitko nije davao. Došavši k sebi, reče: ’Koliki najamnici oca moga imaju kruha napretek, a ja ovdje umirem od gladi! Ustat ću, poći svomu ocu i reći mu: ’Oče, sagriješih protiv Neba i pred tobom! Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim. Primi me kao jednog od svojih najamnika.’ Usta i pođe svom ocu. Dok je još bio daleko, njegov ga otac ugleda, ganu se, potrča, pade mu oko vrata i izljubi ga. A sin će mu: ’Oče! Sagriješih protiv Neba i pred tobom! Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim.’ A otac reče slugama: ’Brzo iznesite haljinu najljepšu i obucite ga! Stavite mu prsten na ruku i obuću na noge! Tele ugojeno dovedite i zakoljite, pa da se pogostimo i proveselimo jer sin mi ovaj bijaše mrtav i oživje, izgubljen bijaše i nađe se!’ I stadoše se veseliti. A stariji mu sin bijaše u polju. Kad se na povratku približio kući, začu svirku i igru pa dozva jednoga slugu da se raspita što je to. A ovaj će mu: ’Došao tvoj brat pa otac tvoj zakla tele ugojeno što sina zdrava dočeka.’ A on se rasrdi i ne htjede ući. Otac tada iziđe i stane ga nagovarati. A on će ocu: ’Evo toliko ti godina služim i nikada ne prestupih tvoju zapovijed, a nikad mi ni jareta nisi dao da se s prijateljima proveselim. A kada dođe ovaj sin tvoj koji s bludnicama proždrije tvoje imanje, ti mu zakla ugojeno tele.’ Nato će mu otac: ’Sinko, ti si uvijek sa mnom i sve moje – tvoje je. No trebalo se veseliti i radovati jer ovaj brat tvoj bijaše mrtav i oživje, izgubljen i nađe se!’« Riječ Gospodnja.

KOMENTAR: Mlađi brat napušta očev dom. Uskoro osjeti glad, jad i samoću. Mogao je samo uzeti rogače svinjama i najesti se. No njega više nego glad muči samoća. Treba prijatelja, oca, brata. Tu u samoći i napuštenosti spoznaje svu ludost svoga postupka i tek nakon spoznaje dolazi pokajanje, zatim odluka i konačno povratak. Stariji brat. Nije zadovoljan sa svojim načinom života ali ne poduzima ništa da bi to promijenio.

Osudio je, zlurado, postupak mlađeg brata i očekuje potajno očevu pohvalu i nagradu za svoju vjernost. On nije uz oca iz ljubavi prema njemu nego iz ljubavi prema sebi. Povratak mlađeg brata i očev postupak i očev blagi postupak prema njemu, dovodi ga do ljubomore koja rađa mržnjom prema bratu. Otac. Kako ta riječ zvuči sigurno i toplo.

Otac jednako ljubi oba sina. Odlaskom mlađega ljubav ne prestaje nego se pojačava nadom u povratak. Zato ga je i opazio već izdaleka. Stariji sin se zbog toga osjeća zakinutim i prevarenim. No da li je u pravu ? Može li očeva ljubav biti manja prema starijem sinu ? Kod Oca nebeskog ne može! Jedino sinovi mogu tu ljubav promatrati iz krivog aspekta i krivo je tumačiti. Kako je to radosna poruka! Otac nas sve neizmjerno ljubi, bez obzira na naša lutanja, padove, odlaske …. i neprestano čeka naš povratak u kuću Očevu.

A mi ? Koliko se istinski želimo vratiti ? Koliko smo istinski spremni prihvatiti onoga koji se vraća ???