Press "Enter" to skip to content

Četvrta nedjelja došašća

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

U ono vrijeme: Posla Bog anđela Gabriela u galilejski grad imenom Nazaret k djevici zaručenoj s mužem koji se zvao Josip iz doma Davidova; a djevica se zvala Marija. Anđeo uđe k njoj i reče: »Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!« Na tu se riječ ona smete i stade razmišljati kakav bi to bio pozdrav. No anđeo joj reče: »Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga. Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus. On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova, i kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijek i njegovu kraljevstvu neće biti kraja.« Nato će Marija anđelu: »Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?« Anđeo joj odgovori: »Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti. Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji. A evo tvoje rođakinje Elizabete: i ona u starosti svojoj zače sina. I njoj, nerotkinjom prozvanoj, ovo je već šesti mjesec. Ta Bogu ništa nije nemoguće!« Nato Marija reče: »Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!« I anđeo otiđe od nje. Riječ Gospodnja.

Komentar:  Današnje Evanđelje zorno prikazuje ostvarenje Božjeg nauma spasenja čovjeka, spasenja od propasti i smrti. Bog, zaljubljenik u čovjeka, želi da to njegovo drago stvorenje uživa sreću i radost već na ovom prolaznom putovanju a da se to onda proteže na svu vječnost. Njegov glasnik radosti, Anđeo Gabriel, donosi tu poruku ljudima. Prilazi čovjeku i čovječanstvu u liku Blažene Djevice Marije i traži od nje suradnju. Bog ne prisiljava ali nudi, ne nudi neka prolazna dobra nego nudi sama sebe. Marija, predana volji Božjoj, spremno prihvaća tu suradnju, taj susret neba i zemlje i tu nastaje Utjelovljenje.  Bog uzima materijalni oblik, nesavršeni lik ljudskosti, da bi nam postao što bliži i prihvatljiviji. Nakon Marijina odgovora Bog otkriva da je čovjek spreman i zato preuzima svu muku i patnju ljudskog postojanja na sebe. Od prvog krika u pastirskoj kolibi, na slami, pokraj Betlehema do smrtnog uzdaha s križa: „Dovršeno je!“, na brdu pokraj Jeruzalema. Sve između ta dva bolna uzdaha bilo je u službi čovjeku, za njegovo otriježnjenje, njegovo uzdignuće i njegovu proslavu u Bogu. Mnogi su prepoznali taj pohod, čuli te uzdahe kroz ljudsku povijest i sami često s uzdasima i vapajima predavali sebe, poput Marije, u Božji zagrljaj. Zbog takvih ovaj svijet još postoji i opstoji, zbog takvih i, zbog Božje žrtve, ovaj svijet, usprkos svim protivljenjima i napastima među ljudima, nije uništen. To je smisao slavljenja Božića, neizmjerne radost i neuništive nade da nas Bog ljubi. Jer sve kušnje sadašnjega vremena, pa i COVID – 19, nisu ništa prema budućoj slavi koju Bog priprema onima koji ga ljube!