Press "Enter" to skip to content

Jedanaesta nedjelja kroz godinu

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

U ono vrijeme: Kad Isus ugleda mnoštvo, sažali mu se nad njim jer bijahu izmučeni i ophrvani kao ovce bez pastira. Tada reče svojim učenicima: »Žetve je mnogo, a radnika malo. Molite dakle gospodara žetve da pošalje radnike u žetvu svoju.« Dozva dvanaestoricu svojih učenika i dade im vlast nad nečistim dusima: da ih izgone i da liječe svaku bolest i svaku nemoć. A ovo su imena dvanaestorice apostola: prvi Šimun, zvani Petar, i Andrija, brat njegov; i Jakov, sin Zebedejev, i Ivan, brat njegov; Filip i Bartolomej; Toma i Matej carinik; Jakov Alfejev i Tadej; Šimun Kananaj i Juda Iškariotski, koji ga izda. Tu dvanaestoricu posla Isus uputivši ih: »K poganima ne idite i ni u koji samarijski grad ne ulazite! Pođite radije k izgubljenim ovcama doma Izraelova! Putom propovijedajte: ’Približilo se kraljevstvo nebesko!’ Bolesne liječite, mrtve uskrisujte, gubave čistite, zloduhe izgonite! Besplatno primiste, besplatno dajte!« Riječ Gospodnja.

KOMENTAR: DVANAEST IMENA

Evanđelje nabraja poimence dvanaestoricu apostola. Što mi znamo o njima? Petar će postati stijena buduće Crkve. Unatoč vrlo ljudskim crtama svoga karaktera. Kada je morao svjedočiti za Isusa, prisegao je da ga ne poznaje. K Isusu ga je doveo njegov brat Andrija. Toga možemo smatrati predstavnikom onih, koji drugima pomažu da idu naprijed, a sami ostaju u pozadini.  

Braću Jakova i Ivana prozvali su sinovima groma, jer su zazivali Božju kaznu na negostoljubivo samarijsko selo. Ivan će kasnije biti vrlo plemenit. Stajat će pod križem, ali ni jedne riječi neće izgovoriti protiv Isusovih ubojica. I Jakov i Ivan pokazat će spremnost da piju iz Isusova kaleža muke. O Filipu i Bartolu znamo, da su pod smokvom mudrovali da li je moguće, da Mesija dođe iz ozloglašenog Nazareta. Toma je poznati sumnjivac i pesimista.

Matej carinik, novac mu je udario u glavu, no kasnije priređuje za Isusa i njegovu pratnju veliku gozbu. Ono na čemu mu uvijek moramo biti zahvalni su tolike Isusove riječi koje je upravo on zapisao u Evanđelju. O Jakovu, Tadeju i Šimunu znamo samo toliko, da su se ubrajali u Isusovu dvanaestoricu. Juda je dobro počeo, loše nastavio i još lošije završio. Koliko bismo ga radije vidjeli raskajanog pod drvom križa nego obješenog na drvo.

Bili su ljudi slični nama. Zašto je Isus upravo njih pozvao u svoj uži krug, ne znamo. Nije iz njih načinio nadzemaljska bića. Ostali su ljudi, kao prije. Ali primili su zadaću, koja nadilazi ljudske sile: trebali su naviještati Kraljevstvo Božje. Učinili su što su mogli. Ono što sami nisu mogli učiniti, učinio je onaj koji ih je izabrao i poslao. I naš je poziv ne da budemo savršeni, nadzemaljski, nego da upravo takvi kakvi jesmo imamo neograničeno povjerenje u Isusa. A sve ostalo će On učiniti.