Četvrta nedjelja došašća (A)

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

Rođenje Isusa Krista zbilo se ovako. Njegova majka Marija, zaručena s Josipom, prije nego se sastadoše, nađe se trudna po Duhu Svetom. A Josip, muž njezin, pravedan, ne htjede je izvrgnuti sramoti, nego naumi da je potajice napusti. Dok je on to snovao, gle, anđeo mu se Gospodnji ukaza u snu i reče: »Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju. Što je u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga. Rodit će sina, a ti ćeš mu nadjenuti ime Isus jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih.« Sve se to dogodilo da se ispuni što Gospodin reče po proroku: »Evo, Djevica će začeti i roditi sina i nadjenut će mu se ime Emanuel – što znači: S nama Bog!« Kad se Josip probudi oda sna, učini kako mu naredi anđeo Gospodnji: uze k sebi svoju ženu. Riječ Gospodnja.

KOMENTAR       Josip, muž pravedan

Kad bi se sve uvijek vrtjelo u već postojećem krugu nikada ništa ne izlazeći iz nama poznatih okvira mogli bismo sa starim filozofima uskliknuti: „Ništa novo pod suncem!“ bili bismo zarobljenici kružnim tijekom promjena koje nikuda ne vode. Bog je zajedno s nama željan iznenađenja. Ali, može ih ostvariti samo u suradnji s onima koji su zajedno s njime prije svega zaljubljeni u čovjeka. Josip je, prema Evanđelju, pravedan zato što ne sudi. Iako Marijina trudnoća tog časa može značiti samo to da je prevaren, on ne vjeruje da ga je Marija prevarila, ne može povjerovati da je zla. On nju voli i cijeni kao osobu te postupa protiv svake ljudske logike, upravo djevičanski nježno, plemenito i nesebično.

Spreman je povući se, pokopati sve svoje snove, nikome ništa ne dokazivati, samo da bi Marija sačuvala ugled pred svijetom. Tek kada on više cijeni nju nego vlastiti ugled i svoje pravo, Bog ga proglašuje pravednikom i otkriva mu istinu o Isusovu začeću. Tko nije spreman voljeti i štititi čovjeka i onda kad sve govori protiv njega, taj nikada neće saznati pravu istinu o čovjeku. Tko ne vjeruje da se u drugome uvijek može dogoditi čudo, nikada neće doživjeti promjenu ni u drugome ni u sebi. Tko prije svega traži svoju pravdu, nikad neće pred Bogom biti pravedan. I tko misli da o drugom čovjeku uvijek toliko zna da ga s pravom može osuditi, taj sam ostaje pod sudom.