Press "Enter" to skip to content

Četvrta nedjelja kroz godinu (B)

Čitanje svetog Evanđelja po Marku

U gradu Kafarnaumu Isus u subotu uđe u sinagogu i poče naučavati. Bijahu zaneseni njegovim naukom. Tâ učio ih je kao onaj koji ima vlast, a ne kao pismoznanci. A u njihovoj se sinagogi upravo zatekao čovjek opsjednut nečistim duhom. On povika: »Što ti imaš s nama, Isuse Nazarećanine? Došao si da nas uništiš? Znam tko si: Svetac Božji!« Isus mu zaprijeti: »Umukni i iziđi iz njega!« Nato nečisti duh potrese njime pa povika iz svega glasa i iziđe iz njega. Svi se zaprepastiše te se zapitkivahu: »Što li je ovo? Nova li i snažna nauka! Pa i samim nečistim dusima zapovijeda, i pokoravaju mu se.« I pročulo se odmah o njemu posvuda, po svoj okolici galilejskoj. Riječ Gospodnja.

Komentar: Profesor povijesti, u pjesmi Enesa Kiševića, nikako nije mogao pronaći riječ kojom bi opisao zlo koje ljudi nanose drugima. Učenici su mu pokušavali pomoći svojim prijedlozima: „Zvijeri profesore, to su bile zvijeri.“ „Ne djeco“, objasnio im je profesor tužno. „Zvijeri to ne bi učinile. To su nažalost bili ljudi. Ljudi jedni druge ranjavaju, muče, ubijaju, sakate i zlostavljaju. Mrze i izbjegavaju, zarobljavaju i iskorištavaju.“ Ima u svijetu događaja koje možemo jedino objasniti kao utjecaj i djelovanje sotone.  Neka djela sam čovjek ne bi mogao napraviti. Čovjek želi živjeti i voljeti. Smrt i mržnja nisu od Boga. Umjesto pomaganja i služenja, ljudi se prave gospodari nad drugima. Sebičnost, „ja mogu što hoću“, oholost „meni ne treba nitko ništa govoriti“ dovodi do agresivnosti. Ta društvena neprilagodljivost rađa se već u prvim godinama života. Ako se u tim godinama, bilo suvišnom strogoćom ili pretjeranom popustljivošću dijete krivo odgoji kasnije je to teško popraviti. Zastrašeno ili razmaženo dijete sklono je izbjegavati svakidašnje zahtjeve života. Takvo ponašanje vodi u strah od ljudi, bijeg i agresivnost. I danas Isus dolazi, neke uznemirava, smeta ljudima kao i nekada u sinagogi. Isusov govor naš život stavlja na ispit, provjerava nas i ispravlja. A to nam nije drago. Ima trenutaka kad bismo voljeli da nas ne smeta, da pričeka negdje vani dok mi unutra obavimo svoje mutne poslove, da uopće ne ulazi u naše mračne zagušljive prostore, prostore našega doma, prostore našega života, prostore našega srca. Drugi su Isusom oduševljeni. U njegovim riječima osjećali su sigurnost i autoritet, ne nadmoći i prisile, nego privlačnosti i želje da se pomogne čovjeku u potrebi. Isus je i ozbiljan i blag, strog i sućutan. Isus je sasvim drugačiji od vladara ovoga svijeta koji su silni i bahati. Oni imaju vojnu, političku i novčanu moć. Oni imaju moć medija. Imamo moćnike, silnike ali nedostaje nam pravih vođa, stvarnih autoriteta. Ako se i pojave brzo im se narugamo: „A tko si ti i što ti znaš!“ Isus je jedini pravi autoritet. Zato njega treba uvijek slušati i po njemu se ravnati da budemo sretni.