Press "Enter" to skip to content

Druga korizmena nedjelja (A)

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

U ono vrijeme:Isus uze sa sobom Petra, Jakova i Ivana, brata njegova, te ih povede na goru visoku, u osamu, i preobrazi se pred njima. I zasja mu lice kao sunce, a haljine mu postadoše bijele kao svjetlost. I gle: ukazaše im se Mojsije i Ilija te razgovarahu s njime. A Petar prihvati i reče Isusu: „Gospodine, dobro nam je ovdje biti. Ako hoćeš, načinit ću ovdje tri sjenice, tebi jednu, Mojsiju jednu i Iliji jednu.“ Dok je on još govorio, gle, svjetao ih oblak zasjeni, a glas iz oblaka govoraše: „Ovo je Sin moj ljubljeni! U njemu mi sva milina! Slušajte ga!“ Čuvši glas, učenici padoše licem na zemlju i silno se prestrašiše. Pristupi k njima Isus, dotakne ih i reče: „Ustanite, ne bojte se!“ podigoše oči, ali ne vidješe nikoga doli Isusa sama. Dok su silazili s gore, zapovjedi im Isus: „Nikomu ne kazujte viđenje dok Sin Čovječji od mrtvih ne uskrsne.“  Riječ Gospodnja.

KOMENTAR NA EVANĐELJE

Da bi došao do cilja čovjek mora krenuti na put. Taj put je nekada lakši i vodi kroz cvjetne livade a nekada treba proći i pustinju da bi se stiglo do odredišta. Koji puta je potrebno, pogotovo ako mislimo da smo zalutali, popeti se na uzvišicu, na brdo, da možemo vidjeti dalje i jasnije nego iz ravnice gdje često može biti magla i put potpuno nepregledan.

  Put na more prije zore

Jednom sam krenuo na more, veoma rano da stignem na odredište prije dnevne žege. Vožnja je bila ugodna, cesta gotovo prazna i sve je izgledalo idealno. No u blizini tunela „Sveti Rok“, dan prije su spaljivali travu i žbunje na miniranom području. Dim i magla rasprostrli se ravnicom, sakrili cestu i stvorili nemoguće uvjete za putovanje. Uletio sam velikom brzinom u tu ‘dimnu zavjesu’. Uhvatio me strah i panika i jedva sam se uspio zaustaviti na rubu kolnika. Upalio sam sva četiri pokazivača smjera i naslonjen na ogradu autoputa molio Boga da naiđe neko vozilo i da me primjeti. Nisam mogao ni natrag ni naprijed a gusti dim sve me više gušio. Kroz suzne oči spazio sam plavo rotirajuće svjetlo u gustoj magli. Nikada se tako nisam obradovao policajcima. Oni su krenuli polako ispred mene a ja sam slijedio samo plavu rotirku sve do tunela. S druge strane pomilovalo me tek probuđeno sunce koje je stidljivo izvirivalo iza Velebita.

Isus je zapao u maglu. Vidio je da je sukob između farizeja, židovskog svećenstva i njega neizbježan. Nije bio siguran da li je njegov put ispravan zato se popeo na goru da porazgovara s Ocem nebeskim. Poveo je sobom i trojicu učenika da i oni upoznaju koja je cijena otkupiteljske žrtve. Otac progovara: „Ovo je Sin, moj Izabranik. Njega slušajte!“ Očev glas je Isusu sve objasnio. Sada se više nije bojao. Vratit će se ponovno u dolinu gdje je magla, gdje se ništa nije izmjenilo, vratit će se ljudima koji će ga razapeti, ali on je iznutra ohrabren. Duh mu je ojačao i nikakva ga više muka ne može zaustaviti jer on zna da njegov put vodi u slavu; Otac mu je to objavio. Na našim životnim putevima slično je kao na Isusovu putu. Sve veliko dolazi od truda, muke i odricanja. Da postaneš velik, moraš najprije biti malen. Ako hoćeš uživati u ljepoti izlazećeg sunca, moraš ustati rano, još za mraka, i uspeti se na planinu.