Press "Enter" to skip to content

Treća korizmena nedjelja

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

U ono vrijeme: Dođe Isus u samarijski grad koji se zove Sihar, blizu imanja što ga Jakov dade svojemu sinu Josipu. Ondje bijaše zde­nac Jakovljev. Isus je umoran od puta ­sjedio na zdencu. Bila je otprilike šesta ura. ­Dođe ­neka žena Samarijanka zahvatiti vode. ­Kaže joj Isus: »Daj mi piti!« Njegovi učenici bijahu otišli u grad kupiti hrane. Kaže mu na to Sa­marijanka: »Kako ti, Židov, išteš piti od mene, Samarijanke?« Jer Židovi se ne druže sa Sama­rijancima. Isus joj odgovori: »Kad bi znala dar Božji i tko je onaj koji ti veli: ’Daj mi piti’, ti bi u njega ­zaiskala i on bi ti dao vode žive.« Od­vrati mu žena: »Gospodine, ta nemaš ni čime bi zahvatio, a zdenac je dubok. Otkuda ti dakle voda živa? Zar si ti možda veći od oca našeg Jakova koji nam dade ovaj zdenac i sam je iz njega pio, a i sinovi njegovi i stada njegova?« Odgovori joj Isus: »Tko god pije ove vode, opet će ožednjeti. A tko bude pio vode koju ću mu ja dati, ne, neće ožednjeti nikada: voda koju ću mu ja dati postat će u njemu izvorom vode koja struji u život vječni.« Kaže mu žena: »Gospodine, daj mi te vode da ne žeđam i da ne moram dolaziti ovamo zahvaćati. Gospodine, vidim da si prorok. Naši su se očevi klanjali na ovome brdu, a vi kažete da je u Jeruzalemu mjesto gdje se treba klanjati.« A Isus joj reče: »Vjeruj mi, ženo, dolazi čas kad se nećete klanjati Ocu ni na ovoj gori ni u Jeruzalemu. Vi se klanjate onome što ne poznate, a mi se klanjamo onome što poznamo jer spasenje dolazi od Židova. Ali dolazi čas – sada je! – kad će se istinski klanjatelji klanjati Ocu u duhu i istini jer takve upravo klanjatelje traži Otac. Bog je duh i koji se njemu klanjaju, u duhu i istini treba da se klanjaju.« Kaže mu žena: »Znam da ima doći Mesija zvani Krist – Pomazanik. Kad on dođe, ­objavit će nam sve.« Kaže joj Isus: »Ja sam, ja koji s tobom govorim!« Mnogi Samarijanci iz onoga grada povjerovaše u njega zbog riječi žene koja je svjedočila. Kad su dakle Samarijanci došli k njemu, moljahu ga da ostane u njih. I ostade ondje dva dana. Tada ih je još mnogo više povjerovalo zbog njegove riječi pa govorahu ženi: »Sada više ne vjerujemo zbog tvoga kazivanja; ta sami smo čuli i znamo: ovo je uistinu Spasitelj svijeta.« Riječ Gospodnja.

KOMENTAR: Isus i žene

Od svoga početka, pa do smrti utkani smo u odnose muškarci – žene. Osobni, obiteljski i javni život teče između ta dva pola. I Isus je svojim utjelovljenjem primio tu našu osobinu. Evanđelje opisuje njegove susrete sa ženama kao nešto posve razumljivo, što u ono vrijeme nije bilo. Posvećuje im pažnju kao i muškarcima i postupa s njima posve ravnopravno. Njegov odnos prema ženama je dostojanstven i pun poštovanja. Sluša ih, odgovara im, uslišava njihove prošnje, prihvaća njihove usluge, cijeni njihova nastojanja, hvali njihovu ljubav i vjeru, ulijeva im pouzdanje, zagovara ih pred onima koji ih osuđuju. Isusov odnos prema ženi je prirodan i slobodan, daleko od svega, što bi davalo povoda niskim pobudama.

Krštenje znači povod na svetost. Jedno od područja, koje bi kršćani morali posvećivati, je odnos muškarac – žena. U našem govoru ima previše izraza koji vrijeđaju žensku čast. U našem tisku ima previše materijala koji vrijeđa, ponižava, izruguje i zlorabi žensko tijelo. (Istini za volju, i žene su često same krive). Kako poštujemo majčinstvo? Kako vrednujemo ženski rod? Kako priznajemo mušku grešnost kada osuđuje žensku krhkost? Isus nudi izvor žive vode, Duha Svetoga, koji pere od svih nečistoća i bistri pogled naše duše u odnosima među ljudima i  s Bogom  samim.