Press "Enter" to skip to content

Druga korizmena nedjelja (C)

NEDJELJNO EVANĐELJE Čitanje svetog Evanđelja po Luki U one dane: Povede Isus sa sobom Petra, Ivana i Jakova te uziđe na goru da se pomoli. I dok se molio, izgled mu se lica izmijeni, a odjeća sjajem zablista. I gle, dva čovjeka razgovarahu s njime. Bijahu to Mojsije i Ilija. Ukazali se u slavi i razgovarali s njime o njegovu Izlasku, što se doskora imao ispuniti u Jeruzalemu. No Petra i njegove drugove bijaše ¬svladao san. Kad se probudiše, ugledaše njegovu slavu i dva čovjeka koji stajahu uza nj. I dok su oni odlazili od njega, reče Petar Isusu: »Učitelju, dobro nam je ovdje biti. Načinimo tri sjenice: jednu tebi, jednu Mojsiju, jednu Iliji.« Nije znao što govori. Dok je on to govorio, pojavi se oblak i zasjeni ih. Ušavši u oblak, oni se prestrašiše. A glas se začu iz oblaka: »Ovo je Sin moj, Izabranik! Njega slušajte!« I upravo kad se začu glas, osta Isus sam. Oni su šutjeli i nikomu onih dana nisu kazivali što su vidjeli. Riječ Gospodnja.

KOMENTAR: PREOBRAŽENJE NA GORI

Isus uzlazi na molitvu. Uzlaziti znači ostaviti iza sebe sve ono dolje i usmjeriti misli i energiju prema Bogu. Gora je u Bibliji mjesto Božjeg prebivališta. On se uspinje s trojicom učenika, Petrom, Ivanom i Jakovom da kasnije budu svjedoci toga događaja te da i sami budu učvršćeni u vjeri. Isus susreće dvojicu predstavnika starog Saveza Mojsija i Iliju koji su također imali susret s Bogom na gori.

U tom razgovoru – molitvi Isus se mijenja. Mijenja se njegova nutrina što se odražava na njegovom licu koje postaje sjajno – prosvjetljeno. Molitva preobražava i Isusovu vanjštinu. Haljine mu postadoše bijele poput snijega. Istinska molitva mijenja čovjeka u njegovoj nutrini, njegovoj biti ali i njegovoj vanjštini, načinu ponašanja, odijavanja, vladanja. Za istinsku molitvu – koja nužno vodi susretu s Bogom, potrebna je ozbiljna priprava. Prvo treba ostaviti dolinu. Napustiti sve čime smo trenutno vezani i što nas opterečuje. A onda treba krenuti na brdo. Uspon nije lak i jednostavan.
Često se čini da sve to nema smisla. Doći će želja da odustanemo i vratimo se u dolinu u maglu svakodnevnice. Tu treba u sebi skupiti svu snagu i povjerenje i već smo na vrhu. Isus u molitvi razgovara. Razgovarati znači: govoriti i slušati. Zbog mnoštva riječi u molitvi često ne čujemo što Bog govori nama. Ako mi ne čujemo Boga može nam se činiti da On ne čuje nas i onda nam se i molitva čini uzaludnom. Isus u molitvi malo govori a puno sluša. Pokušajmo i mi tako i uspjeh neće izostati.