Press "Enter" to skip to content

Druga nedjelja došašća (B)

Čitanje svetog Evanđelja po Marku Početak Evanđelja Isusa Krista Sina Božjega. Pisano je u Izaiji proroku: »Evo šaljem glasnika svoga pred licem tvojim da ti pripravi put. Glas viče u pustinji: ’Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze!’« Tako se pojavi Ivan: krstio je u pustinji i propovijedao krst obraćenja na otpuštenje grijeha. Grnula k njemu sva judejska zemlja i svi Jeruzalemci: primali su od njega krštenje u rijeci Jordanu ispovijedajući svoje grijehe. Ivan bijaše odjeven u devinu dlaku, s kožnatim pojasom oko bokova; hranio se skakavcima i divljim medom. I propovijedao je: »Nakon mene dolazi jači od mene. Ja nisam dostojan sagnuti se i odriješiti mu remenje na obući. Ja vas krstim vodom, a on će vas krstiti Duhom Svetim.« Riječ Gospodnja.

Najveći prorok Došašća

Ivan Krstitelj, sin Elizabete i Zaharije, velikog svećenika u Židovskom hramu, začet i rođen u starosti kao izmoljeni Božji dar, posjedovao je izuzetnu karizmu proroka. Prvi susret s budućim Mesijom doživljava još u majčinoj utrobi za vrijeme posjeta BD Marije rođakinji Elizabeti u Judejskom Gorju. Drugi susret zbio se na rijeci Jordanu gdje je Ivan krstio kao znak obraćenja i priprave za dolazak Mesije. Bio je veoma socijalno osjetljiv i pozivao je slušatelje na konkretno djelovanje. U ljubavi prema čovjeku poziva bogatije da pomognu siromašnijima. Sam je veoma skromno obučen a i prehrana mu je vrlo jednostavna, samo ono što je nalazio u prirodi. Zbog toga je njegov poziv na obraćenje bio vjerodostojan i prihvaćen od velikog mnoštva. Mnogi su njega smatrali Mesijom ali on otvoreno i jasno odgovara: „Ja sam samo glas onoga koji je veći od mene jer je bio prije mene.“ Život je završio tragično. Kralj Herod dao ga je pogubiti odsijecanjem glave. (Marijan Culjak)

MOJ JE ŽIVOT MALA NJIVA

„Neki je čovjek svoju malu njivu dobro pripremio, uzorao i zasijao. Čudio se što prvih nekoliko tjedana sjeme tako sporo niče dok je kod svog susjeda vidio već jake zelene klasove. Iz dana u dan postajao je sve nestrpljiviji. Od brige nije mogao ni spavati. Napokon smisli bezumnu ideju. Otrča na svoju njivu i započe male, nježne vlati povlačiti prema gore. To bijaše, naravno, mučan posao. Kad je konačno bio gotov krene kući. Susretne putem susjeda i pohvali se kako je pomogao svome žitu rasti. Znatiželjnici otrčaše na njivu. Vidješe sve uništeno i uvenulo. I još dugo su u tom selu ismijavali čovjeka koji nije znao čekati…“(narodna iz Kine)

Moj je život moja mala njiva, svakodnevno se trudim dobro je pripremiti, izorati, zasijati….molitva, ispit savjesti, sitna dobročinstva, brige za druge. Nije to uvijek jednostavno i lako u susretima s svakidašnjim kušnjama, ponekad je teško na poslu, ponekad, u obitelji, ponekad je dovoljno upaliti radio, tv…., nada lako počne gasnuti čini ti se da su te svi zaboravili. Pomisliš da posijano sjeme sporo raste i da mu treba pomoći, a onda si u opasnosti sve uništiti, na ljutnju odgovaraš bijesom, na nepravdu nepravdom, zapadneš u beznađe, prestaneš se truditi, odustaneš, pobjegneš  u alkoholizam, depresiju… napustiš obitelj, djecu. … Došašće je vrijeme ustrajnog i strpljivog čekanja, vrijeme kada smo pozvani zajedno s Ivanom poći u pustinju, opasati se devinom dlakom, pogostiti se skakavcima i divljim medom a onda krenuti na Jordan i glasno viknuti „On dolazi da nas izvede iz pustinje svakidašnjice u kojoj su ljudi nesretni, žalosni, napušteni, nevoljeni. On spašava iz svakidašnjice u kojoj prevladava mržnja i neprijateljstvo…“

 Ne bojte se sijati dobro pripremljenu njivu jer će uz njegovu ljubav i vašu strpljivost plodovi biti stostruki. Pozivam vas da hrabro krenemo putem pokore i obraćenja u radost Božića. I naravno pozvani smo vidjeti nevolju čovjeka i djelovati . (Marica Celjak, vjeroučiteljica)