Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

U ono vrijeme: Dođe Isus u krajeve Cezareje Filipove i upita učenike: „Što govore ljudi, tko je Sin Čovječji?“ Oni rekoše: „Jedni da je Ivan Krstitelj; drugi da je Ilija; treći opet da je Jeremija ili koji od proroka.“ Kaže im: „A vi, što vi kažete tko sam ja?“ Šimun Petar prihvati i reče: „Ti si Krist, Pomazanik, Sin Boga živoga.“ Nato Isus reče njemu: „Blago tebi, Šimune, sine Jonin, jer ti to ne objavi tijelo i krv, nego Otac moj, koji je na nebesima. A ja tebi kažem: Ti si Petar – Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati. Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga, pa što god svežeš na zemlji, bit će svezano na nebesima; a što god odriješiš na zemlji, bit će odriješeno na nebesima.“ Tada zaprijeti učenicima neka nikomu ne reknu da je on Krist.Riječ Gospodnja.

Komentar: ŠTO VI KAŽETE TKO SAM JA

Na prvi pogled iznenađuje Isusovo pitanje upućeno apostolima. Gledajući iz našeg čisto ljudskog aspekta, dobiva se dojam da je Isus željan ljudskog priznanja, pohvale i veličanja. Nakon što učenici daju prvi odgovor o mišljenju ljudi, koji ni jedan nije negativan po Isusa, on ide dublje. Želi svoje učenike potaknuti da zavire u dubinu duše i pronađu odgovor za sebe, ne za njega, što Isus predstavlja u njihovu životu. Njima koji ga slušaju iz dana u dan, njima koji idu s njim i za njim, njima koji su se spremno odazvali njegovu pozivu: „Dođi i slijedi me!“

Drugim riječima upućuje ih u prostor duhovnosti i vjere. Petar u ime svih izriče uvjerenje o Isusovu Božanstvu. Isus pohvaljuje njegovu vjeru, naglašavajući kako to nije ljudsko umovanje nego Božji dar, ničim zaslužen, a za koji treba moliti i kojega treba njegovati. Čovjek nije samo spoznajno biće, biće razuma, nego je i duhovno biće a to je prostor koji može ispuniti jedino Bog. Svaki je čovjek po svojoj naravi biće vjere. No ta vjera je veoma različita od osobe do osobe. Netko vjeruje u prirodne sile, netko samo u znanstvena otkrića, netko u čudesa, netko vjeruje da ništa ne vjeruje, netko vjeruje u moć, netko u čovjeka …. Sva ta vjerovanja definiraju čovjeka kao biće razuma i vjere. Razlika je samo u tome koja je vjera prava.                                                                                  

Mi kršćani imamo tu radost da nam se sam Bog objavio u Isusu Kristu i pokazao smjer našega puta u dubinu vjere. Vjera podrazumijeva i riječ: povjerenje. Povjerenje u onoga koji nam se objavio, povjerenje u njegove riječi i djela, povjerenje u njegova obećanja. Krist je, doista, vrijedan povjerenja jer je ljubavlju i žrtvom križa pokazao veličinu vjere i snagu ljubavi. Ti si Krist, Pomazanik, Sin živoga Boga! Blago Petru koji je to izrekao iskreno i s uvjerenjem. Ta Petrova vjera je temelj, Stijena, buduće Crkve, nebrojenog mnoštva koje u Isusu ne gleda samo dobrog čovjeka iz Nazareta, vrsnog učitelja i govornika, zanimljivog čudotvorca, nego Boga:

 „koji je radi nas ljudi i radi našega spasenja sišao s nebesa, utjelovio se po Duhu Svetom, rođen od Marije Djevice, mučen pod Poncijem Pilatom, raspet umro i pokopan …Treći dan uskrsnuo od mrtvih, uzašao na nebesa, sjedi o desnu Boga Oca svemogućega, odonud će doći suditi žive i mrtve.“