Čitanje svetog Evanđelja po Marku
U ono vrijeme: Pristupe farizeji k Isusu pa ga upitaše: »Je li mužu dopušteno otpustiti ženu?« On im odgovori: »Što vam zapovjedi Mojsije?« Oni rekoše: »Mojsije je dopustio napisati otpusno pismo i – otpustiti.« A Isus će im: »Zbog okorjelosti srca vašega napisa vam on tu zapovijed. Od početka stvorenja muško i žensko stvori ih. Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu; i dvoje njih bit će jedno tijelo. Tako više nisu dvoje, nego jedno tijelo. Što dakle Bog združi, čovjek neka ne rastavlja!« U kući su ga učenici ponovno o tome ispitivali. I reče im: »Tko otpusti svoju ženu pa se oženi drugom, čini prema prvoj preljub. I ako žena napusti svoga muža pa se uda za drugoga, čini preljub.« Donosili mu dječicu da ih se dotakne, a učenici im branili. Opazivši to, Isus se ozlovolji i reče im: »Pustite dječicu neka dolaze k meni; ne priječite im jer takvih je kraljevstvo Božje! Zaista, kažem vam, tko ne primi kraljevstva Božjega kao dijete, ne, u nj neće ući.« Nato ih zagrli pa ih blagoslivljaše polažući na njih ruke. Riječ Gospodnja.
KOMENTAR: Što Bog združi, čovjek neka ne rastavlja
Danas je riječ o braku, o najugroženijoj zajednici među ljudima. Brak je zajedništvo utemeljena na ljubavi između dvije osobe različitog spola a izvor te ljubavi počiva u Bogu. Zato to zajedništvo sam Bog blagoslivlja i tako je brak sakrament – znak Božje prisutnosti među ljudima. Oduvijek je postojala tvrdoća srca što i sam Isus priznaje, osobito u patrijarhalno vrijeme kada su muževi žene smatrali vlasništvom, gotovo robom. U takvim je trenucima Mojsije dopustio napisati otpusno pismo.
No Isus odmah naglašava da to nije Božja volja. Zato uzima dijete i stavlja ga u sredinu pokazujući važnost djeteta ali i njegovu potrebu za roditeljima; ocem i majkom. Da bi djeca normalno rasla i razvijala se u zdrave i plemenite osobe trebaju zdravu obitelj a to je zajedništvo oca, majke i djece. Djeca koja su lišena te obiteljske topline odrastaju u strahu, podvojenosti i postaju vikend djeca. Takvo seljakanje od roditelja do roditelja ubija njihovo djetinjstvo i pravo na zdrav odgoj i rast.
Kao što Isus ne odobrava rastavu braka tako ne može ni njegova Crkva naviještati suprotno od njega. Zato su stavovi vjernika jasni i nedvosmisleni: svaki valjano sklopljeni brak traje do smrti muža ili žene. Može se jedino govoriti o nevaljanosti sklopljene ženidbe ako je sklopljena u neznanju, pod prisilom ili na prijevaru. Ulazak u bračno zajedništvo nije kratkotrajna avantura, kako se to danas često želi prikazati, nego je životni poziv utemeljen na ljubavi dviju osoba muške i ženske. Isus je tako označio dvije temeljne oznake kršćanskog braka: jedinstvo (jedan muž i jedna žena, do smrti) i nerazrješivost (uzajamna vjernost do smrti). Treće svojstvo braka je plodnost.
Najljepše cvijeće bračne ljubavi jesu djeca. Kako je bolno vidjeti po jedno dijete kako se igra pred velikom novom kućom samo, bez brata ili sestre, i samo sa sobom razgovara kao mala budala. To je već osuđeni samotnjak, samo na se usmjereno biće. Kako će se razviti da bude „čovjek za drugoga“? Neplodni brakovi uzrok su novih neplodnih i neskladnih brakova.
