Župa svete Jelene Križarice

Dvadeset i treća nedjelja kroz godinu

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

U ono vrijeme reče Isus svojim učenicima: „Pogriješi li tvoj brat, idi i pokaraj ga nasamo. Ako te posluša stekao si brata. Ne posluša li te, uzmi sa sobom još jednoga ili dvojicu, neka na iskazu dvojice ili trojice svjedoka počiva svaka tvrdnja. Ako ni njih ne posluša, reci Crkvi. Ako pak ni Crkve ne posluša, neka ti bude kao poganin i carinik. Zaista, kažem vam, što god svežete na zemlji, bit će svezano na nebu; i što god odriješite na zemlji, bit će odriješeno na nebu. Nadalje, kažem vam, ako dvojica od vas na zemlji jednodušno zaištu što mu drago, dat će im Otac moj, koji je na nebesima. Jer gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, tu sam i ja među njima. Riječ Gospodnja.

 

Komentar: GRIJEH – POVREDA LJUBAVI

Živimo u svijetu zaraženom grijehom i zato postoji realna opasnost da se ili mi sami ili naši bližnji zaraze zloćom. Zavođenje kojim se služi Sotona najčešće je primamljivo ali u konačnici pogubno.  On želi čovjeka uvjeriti kako grijeha uopće nema, zlo proglašava dobrim a istinsko dobro zastarjelošću i zaostalošću. Toj kušnji teško odolijevaju i dobri vjernici. Tako zlo uzima sve više maha i zarobljuje čovjeka te ubija njegovu savjest i čini ga robotom potrošačkog mentaliteta.

Grijeh je trostruka povreda ljubavi.

1. Povreda ljubavi prema Bogu: kad Boga zaniječemo, odbacujemo, vrijeđamo, kršimo svjesno njegove zakone i zapovijedi.

2. Povreda ljubavi prema čovjeku: zanemarivanje čovjeka, odbacivanje, ponižavanje, izrabljivanje, preziranje …                                            

3. Povreda ljubavi prema sebi: Stvoreni smo na sliku Božju, hram smo Duha Svetoga, u nama je slika Boga nevidljivoga. Čiju sliku čovjek današnjice odražava u ovome vremenu? Oholost, samodostatnost, prezir prema drugima, mržnja, zavist, lakomost, ovisnost, neodgovorna seksualnost, … Sve su to grijesi koji razaraju čovjeka iznutra.

Pogriješi li brat tvoj … Isus upozorava na prisutnost grijeha ali daje i lijek. Bratska opomena iz ljubavi prema posrnulome, ne iz bahatosti ili osude nego upravo iz vapaja da se opet vrati na pravi put. Opomena, dobronamjerna, iz ljubavi, često rađa obraćenjem. No ako nema odmah uspjeha ne treba se predati nego s drugima, u smirenosti i sabranosti ukazati na promašaje, ako ni tada nema rezultata obratiti se zajednici Crkve koja molitvom i dobrim primjerom može utjecati na grešnika. Ako nema uspjeha grešnik je prepušten Božanskom milosrđu da mu sudi za njegova nedjela. 

O molitvi … Isus nas poučava da uslišanje molitve dolazi od Oca tek onda kada ljudi ustrajno i nesebično mole za opće dobro a ne samo za svoje potrebe. U molitvi je najvažnije dopustiti Bogu da se vrši Njegova a ne naša volja. Boga nismo ničim zadužili i zato nemamo nikakvo pravo od njega zahtijevati da nam učini po našim molitvama. Ispravno i iskreno moliti znači predati se u volju Božju i iz njegove ruke primiti ono što nam je On namijenio. Teško je to nekada razumjeti i prihvatiti ali kakav bi to bio Bog kojemu bi mi ljudi naređivali i njime gospodarili prema svojim željama. Za povjerenje u njegovu volju uvijek slijedi nagrada, tvrdi Isus Krist, naš brat u patnji i Spasitelj po križu.