Press "Enter" to skip to content

Dvadeseta nedjelja kroz godinu (C)

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Oganj dođoh baciti na zemlju pa što hoću ako je već planuo! Ali krstom mi se krstiti i kakve li muke za me dok se to ne izvrši! Mislite li da sam došao mir dati na zemlji? Nipošto, kažem vam, nego razdjeljenje. Ta bit će odsada petorica u jednoj kući razdijeljena: razdijelit će se trojica protiv dvojice i dvojica protiv trojice – otac protiv sina i sin protiv oca, mati protiv kćeri i kći protiv matere, svekrva protiv snahe i snaha protiv svekrve.«  Riječ Gospodnja.

KOMENTAR: Razlika u mišljenjima

Živimo u vremenu podjela: bogati – siromašni, moćni – nemoćni, mladi – stari, vladajući – podčinjeni, vjerski fanatici i umjereni, ateisti i vjernici,  … i mogli bismo tako unedogled. Podjele postoje i toga moramo biti svijesti. Svatko ima pravo na svoje mišljenje ali mu to ne daje pravo da drugoga ugnjetava, iskorištava i ponižava.

Svaki čovjek zaslužuje svoju slobodu i dostojanstvo sve dotle dok to ne koristi na štetu drugih. O toj podjeli govori sam Isus u evanđelju, no na drugom mjestu kaže: „Tko nije protiv nas, za nas je!“ On naglašava kako njegovi sljedbenici svuda moraju donositi mir ali da puno puta neće biti prihvaćeni. Oganj koji spominje je vatrenost naviještanja i svjedočenja. Jedne će zapaliti a druge spržiti.

Možemo li nekome samo riječima nametnuti svoje mišljenje i uvjerenje? Sigurno ne! To možemo jedino istinitim i odgovornim življenjem. Tek onda druge zainteresiramo kada šutimo. Šutnja i djelovanje iz ljubavi, ne očekujući priznanja i nagrade, argumenti su koji će i druge zainteresirati i privući.  Poznati su primjeri svetih pustinjaka ili redovnika koji su se povukli od ljudi da bi privukli ljude. Sve što se nameće na silu nije od Boga. Isus nikada nikoga nije prisiljavao da ga slijedi ili nasljeduje, on je jednostavno poučavao i činio.

Živio je ono što je propovijedao i mnogi su to prepoznali i počeli ga slijediti a kasnije su i sami privlačili nove sljedbenike. Vjera je poput zrna gorušice, maleno sitno ali kad pusti korijen i klicu izrasta u čvrsto stablo koje pruža drugima hlad i duhovni odmor. Uvijek se sjetimo apostola Jakova i njegove rečenice: „Vjera bez djela je mrtva. Pokaži mi svoju vjeru bez djela a ja ću tebi djelima pokazati svoju vjeru!“