Press "Enter" to skip to content

Peta korizmena nedjelja (A) Gluha

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

U ono vrijeme: Lazarove sestre poručiše Isusu: »Gospodine, evo onaj koga ljubiš, bolestan je.« Čuvši to, Isus reče: »Ta bolest nije na smrt, nego na slavu Božju, da se po njoj proslavi Sin Božji.« A Isus ljubljaše Martu i njezinu sestru i Lazara. Ipak, kad je čuo za njegovu bolest, ostade još dva dana u onome mjestu gdje se nalazio. Istom nakon toga reče učenicima: »Pođimo opet u Judeju!«  Kad je dakle Isus stigao onamo, nađe da je onaj već četiri dana u grobu. A kad Marta  doču da Isus dolazi, pođe mu ususret, dok je Marija ostala u kući. Marta reče Isusu: »Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro. Ali i sada znam: što god zaišteš od Boga, dat će ti.« Kaza joj Isus: »Uskrsnut će brat tvoj«! A Marta mu odgovori: »Znam da će uskrsnuti o uskrsnuću, u posljednji dan.« Reče joj Isus: »Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će. I tko god živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada. Vjeruješ li ovo?« Odgovori mu: »Da, Go­spodine! Ja vjerujem da si ti Krist, Sin Božji, onaj koji dolazi na svijet!« Nato Isus, sav potresen, upita: »Kamo ste ga položili?«  Odgovoriše mu: »Gospodine, ­dođi i pogledaj!« I zaplaka Isus. Nato su ­Židovi govorili:  »Gle, kako ga je ljubio!« A neki ­između njih rekoše: »Zar on, koji je slijepcu ­otvorio oči, nije mogao učiniti da ovaj ne umre?«  Isus onda, ponovno potresen, pođe grobu.  Bila je to pećina, a na nju navaljen kamen. Isus zapovjedi: »Odvalite kamen!« Kaže mu pokojnikova sestra Marta: »Gospodine, već zaudara. Ta četvrti je dan.« Kaže joj Isus: »Nisam li ti rekao: budeš li vjerovala, vidjet ćeš slavu Božju?« Odvališe dakle kamen.  A Isus podiže oči i reče: »Oče, hvala ti što si me uslišao. Ja sam znao da me svagda uslišavaš; no rekoh to zbog nazočnog mnoštva: da vjeruju da si me ti poslao.« Rekavši to povika iza glasa: »Lazare, izlazi!« I mrtvac iziđe, noge mu i ruke bile povezane povojima, a lice omotano ručnikom. Nato Isus reče: »Odriješite ga i pustite neka ide!« Tada mnogi Židovi koji bijahu došli k Mariji, kad vidješe što Isus učini, povjerovaše u nj. Riječ Gospodnja.

Komentar:

Gospodine, da si ti bio ovdje, moj brat ne bi umro, rekla je ožalošćena Marta Isusu, kada je četiri dana nakon Lazarove smrti došao na njegov grob. Sličan uzdah čuje se i dan – danas. Gospodine da si bio ovdje ne bi se dogodilo ovo zlo, ova smrt, ova bolest, ova tragedija …

Kako Isus odgovara Marti? Najprije tako da se nad grobom rasplakao. Oni koji su bili kraj njega, rekli su: Gledajte, kako ga je ljubio! Što to znači? Zar ne, da Isus plače nad svakom ljudskom nevoljom, sa svima koji plaču. On nije bez srca dok gleda naše boli. Kada je postao čovjekom, postao nam je sličan i po trpljenju i po suosjećanju. Isus razumije ženu koja plače nad mrtvim mužem; osjeća s roditeljima koji imaju bolesno dijete; trpi s djevojkom u invalidskim kolicima; s nama je i ljubi nas, dok nas udaraju križevi i teškoće života.

Ali Isusov plač nije bio jedini odgovor Marti i Mariji nad Lazarovim grobom. Rekao je Marti: Nisam li ti govorio, da ćeš vidjeti slavu Božju? Kroz nekoliko trenutaka zaista je vidjela slavu Božju, a s njome su je vidjeli i svi koji su stajali uz nju. Mrtvi Lazar na Isusov poziv izašao je iz groba. Tako je Isus ostvario navještaj koji je navijestio nekoliko dana ranije, kada je dobio vijest o Lazarovoj bolesti. Ta bolest nije na smrt, već da se po njoj proslavi Sin Božji.

Sve što god se s nama događa, ne događa se za našu smrt, nego zato, da se proslavi Sin Božji i da jednom gledamo slavu Božju i uživamo u njoj.

Gospodin je ovdje, da nas tamo povede, istina često kroz križeve života, ali i sam je prihvatio dragovoljno križ da bi naše križeve posvetio i učinio ih životvornima. VJERUJEŠ LI OVO?