Press "Enter" to skip to content

Peta korizmena nedjelja

Iz evanđelja po Ivanu:
U ono vrijeme: Među onima koji su se došli klanjati na blagdan bijahu i neki Grci. Oni pristupe Filipu iz Betsaide galilejske pa ga zamole: »Gospodine, htjeli bismo vidjeti Isusa.« Filip ode i kaže to Andriji pa Andrija i Filip odu i kažu Isusu. Isus im odgovori: »Došao je čas da se proslavi Sin Čovječji. Zaista, zaista, kažem vam: ako pšenično zrno, pavši na zemlju, ne umre, ostaje samo; ako li umre, donosi obilat rod. Tko ljubi svoj život, izgubit će ga. A tko mrzi svoj život na ovome svijetu, sačuvat će ga za život vječni. Ako mi tko hoće služiti, neka ide za mnom. I gdje sam ja, ondje će biti i moj služitelj. Ako mi tko hoće služiti, počastit će ga moj Otac. Duša mi je sada potresena i što da kažem? Oče, izbavi me iz ovoga časa? No, zato dođoh u ovaj čas! Oče, proslavi ime svoje!« …


Dolazak Grka na klanjanje u Jeruzalem je bio još jedan znak koji potvrđuje dolazak Mesije: o njegovu dolasku iz cijeloga će svijeta pristizati narodi kako bi se poklonili Izraelovu Bogu (usp. Iz 19,24s). Taj se znak upravo ispunio, što nam govori da Isus ulazi u završnu fazu svoga djelovanja. Oni koji su ga okruživali, koji su svjedočili ovom prizoru, vrlo su dobro shvatili što se događa. Možda su mnogi među njima pomislili kako će već te noći početi ustanak i kako će mnoge rimske glave uskoro pasti, a narod krenuti putem slobode. Ali Isus nato iznenađuje i zbunjuje svoje slušatelje nekakvom mističnom pričom o umiranju pšeničnog zrna i potrebi gubljenja vlastitog života: da bi se postigla sloboda, ne trebaju umrijeti Rimljani, nego Isus i oni koji ga slušaju. No umrijeti se može na više načina, ne samo biološki.
Cijelu propovijed pročitajte na www.sagud.xyz