Press "Enter" to skip to content

Peta nedjelja kroz godinu (A)

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

U ono vrijeme:  Reče Isus svojim učenicima: »Vi ste sol zemlje. Ali ako sol obljutavi, čime će se ona osoliti? Nije više ni za što nego da se baci van i da ljudi po njoj gaze.« »Vi ste svjetlost svijeta. Ne može se sakriti grad što leži na gori. Niti se užiže svjetiljka da se stavi pod posudu, nego na svijećnjak da svijetli svima u kući. Tako neka svijetli vaša svjetlost pred ljudima da vide vaša dobra djela i slave Oca vašega koji je na nebesima.« Riječ Gospodnja.

KOMENTAR:       SVJETLOST

Neki je čovjek živio dosta zapušteno osobito što se tiče osobne higijene. Kad bi se pojavio u društvu oko njega se širio neugodan miris. Prijatelji su ga žalili pa su mu za rođendan poklonili fini mirišljivi sapun. Čovjek je zahvalio na poklonu, došao kući i spremio sapun u staru vitrinu. Kad se sljedeći put pojavio u društvu prijatelja jedan je smogao hrabrosti i upitao ga: „Koristiš li ti onaj sapun što smo ti poklonili?“ „Žao mi ga je razmotati jer tako lijepo izgleda u celofanu!“ Isus nastavlja svoj govor na gori i slušatelje uspoređuje sa solju i svjetlom. Sol je oduvijek korištena za čuvanje hrane od propadljivosti ali i kao posebni okus pojedinim jelima. Njezina je uloga nezamjenljiva u prehrani. Pokvarena sol ne služi ničemu nego postaje teret, pretvara se u smeće. Sol se u hrani mora potpuno istopiti da bi je prožela i dala okus.

Time žrtvuje samu sebe ali rezultati nadoknađuju svaku žrtvu. Isto je i sa svijetlom. Svijetlo se pali da razgoni tamu, i raspršuje mrak, poboljšava vidno polje ljudi oko sebe. Ako bismo svijeću zapalili i prekrili je tamnim zaslonom njezino svjetlo postalo bi nevidljivo i beskorisno. No ako svijeću postavimo na povišeno mjesto, na svijećnjak onda se njezina svjetlost širi i obasjava prostor. Tama uzmiče pred njom. Kao i sol tako i svijeća, pomalo se topi smanjuje i nestaje ali ostavlja iza sebe trag topline i svjetla. Tako i kršćani, osobito članovi crkve obogaćuju ovaj svijet. Jedna svijeća nije dovoljna za svu tamu ali ako svaki vjernik zapali svoje svjetlo vjere onda će to biti vidljivo svima.

Iz Isusovih je riječi vidljivo da je svaki kršćanin najprije sam u sebi sol i svjetlo. On je nova osoba, Kristom preobražena, osoba novih i trajnih vrijednosti, osoba koja nalazi smisao, nadu i radost, osoba koja dopušta da Krist – Svjetlo rasprši njezine tmine. Tek tada ova sol i ovo svjetlo postaju sol zemlje i svjetlo svijeta. Tek tada oni postaju poput „grada na gori“ i „svjetiljke na svijećnjaku“