Press "Enter" to skip to content

Peta nedjelja kroz godinu (C)

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

U ono vrijeme: Dok se oko Isusa gurao narod da čuje riječ Božju, stajaše on pokraj Genezaretskog jezera. Spazi dvije lađe gdje stoje uz obalu; ribari bili izašli iz njih i ispirali mreže. Uđe u jednu od tih lađa; bila je Šimunova pa zamoli Šimuna da malo otisne od kraja. Sjedne te iz lađe poučavaše mnoštvo. Kada dovrši pouku, reče Šimunu: »Izvezi na pučinu i bacite mreže za lov.« Odgovori Šimun: »Učitelju, svu smo se noć trudili i ništa ne ulovismo, ali na tvoju riječ bacit ću mreže.« Učiniše tako te uhvatiše veoma mnogo riba; mreže im se gotovo razdirale. Mahnuše drugovima na drugoj lađi da im dođu pomoći. Oni dođoše i napuniše obje lađe, umalo im ne potonuše. Vidjevši to, Šimun Petar pade do nogu Isusovih govoreći: »Idi od mene! Grešan sam čovjek, Gospodine!« Zbog lovine riba što ih uloviše bijaše se zapanjio on i svi koji bijahu s njime, a tako i Jakov i Ivan, Zebedejevi sinovi, drugovi Šimunovi. Isus reče Šimunu: »Ne boj se! Odsada ćeš loviti ljude!« Oni izvukoše lađe na kopno, ostaviše sve i pođoše za njim. Riječ Gospodnja.

KOMENTAR: Povjerenje u Isusovu riječ

Nitko od nas vjernika ni za živu glavu neće reći da ne vjeruje Isusu; pa ipak, kad se u životu nađe u nekoj nevolji brzo zaboravlja to povjerenje. Bilo je tako i s njegovim učenicima. Prvo su pokušali na svoju ruku osigurati dobar ulov ribe ali bez uspjeha. Tek kada su svoje mreže stavili pod Isusovo vodstvo one su se čudesno napunile i to u vrijeme kad se ni u snu ne lovi ribu. Time im Isus pokazuje kako je važno povjerenje u njega jer onda slijedi i nagrada. Sama riječ  ‘vjernik’ govori o povjerenju: prvo povjerovati a onda i trajno vjerovati i prepustiti se Isusovom vodstvu. Ljudi nas često mogu iznevjeriti i razočarati ali Bog nikada jer on ostaje vjeran usprkos našoj nevjeri. No za zdrav i sretan život važno je povjerenje i među ljudima a povjerenje uključuje ljubav a ljubav opraštanje.

O tome govori i sljedeća priča:    

Ribar

U ribarskom naselju koje su ljudi u vrijeme ribolova barkama napuštali na duže vrijeme, vladalo je vrlo strogo pravilo. Preljub se kažnjavao smrću. Ženu koja bi prevarila muža bacali su svezanih ruku i nogu s visokih stijena u more.

Dogodilo se da je jedna mlada žena prevarila muža koji je duže vrijeme proboravio na moru. Uzalud je žena molila za milost. Ljudi iz sela bili su odlučni da je pogube. Svezali su joj ruke i noge te je gurnuli sa stijene.

No žena se, prije nego što je pala u more, uhvatila u jaku mrežu razapetu podno stijene. Njezin je muž došao da je spasi.

Bračni je par slavio tridesetu obljetnicu zajedničkog života. Netko ih upita: „U čemu je tajna vašeg skladnog braka?“

Sa smiješkom žena odgovori: „Na dan našega vjenčanja odlučila sam napraviti popis od deset nedostataka svoga muža koje sam bila spremna podnositi da bismo mirno živjeli.“

Kad su je upitali koji su to nedostaci, žena je odgovorila: „Nedostatke nisam nikada zapisala, tako da sam svaki put kad bi me muž naljutio, rekla u sebi: ‘Ima sreće, taj nedostatak je u popisu njegovih slabosti!’“