Prva korizmena nedjelja (C)

NEDJELJNO EVANĐELJE Čitanje svetog Evanđelja po Luki U ono vrijeme: Isus se, pun Duha Svetoga, vratio s Jordana i Duh ga četrdeset dana vodio pustinjom, gdje ga je iskušavao đavao. Tih dana nije ništa jeo, te kad oni istekoše, ogladnje. A đavao mu reče: »Ako si Sin Božji, reci ovom kamenu da postane kruhom.« Isus mu odgovori: »Pisano je: Ne živi čovjek samo o kruhu.« I povede ga đavao na visoko, pokaza mu odjednom sva kraljevstva zemlje i reče mu: »Tebi ću dati svu ovu vlast i slavu njihovu jer meni je dana i komu hoću, dajem je. Ako se dakle pokloniš preda mnom, sve je tvoje.« Isus mu odgovori: »Pisano je: ’Klanjaj se Gospodinu, Bogu svomu, i njemu jedinomu služi!’« Povede ga u Jeruzalem i postavi na vrh Hrama i reče mu: »Ako si Sin Božji, baci se odavde dolje! Ta pisano je: ’Anđelima će svojim zapovjediti za tebe da te čuvaju.’ I: ’Na rukama će te nositi da se gdje nogom ne spotakneš o kamen.’« Odgovori mu Isus: »Rečeno je: Ne iskušavaj Gospodina, Boga svojega!« Pošto iscrpi sve kušnje, đavao se udalji od njega do druge prilike. Riječ Gospodnja.

KOMENTAR: Duh ga je vodio kroz pustinjom, gdje bijaše iskušavan. Da li je Isusu bila potrebna pustinja, post, molitva i na kraju kušnja? Time nam pisac Luka želi istaknuti uz Isusovo Božanstvo i pravu ljudsku narav. Kao i svaki čovjek osjećao je strah pred odgovornim zadatkom, osjetio je samoću, napuštenost, iskusio je potrebu tijela da zagospodari nad duhom. Bog Otac sve to dopušta da bi nam po Sinu Isusu pokazao svoju ljubav. „Ta on ni Sina svoga ne poštedje nego Ga za sve nas preda, kako nam onda neće s njime sve darovati.!“

Isus u pustinji stječe duhovnu snagu, jača svoju volju, pobjeđuje napast ljudske naravi da se stavi ispred Boga. Isus je snagu dobio u molitvi, u postu je oslobodio svoj duh od robovanja tijelu, u poniznosti pobijedio je oholost srca. Korizma je poziv svim vjernicima da još više nasljedujemo Isusa u pustinji. Ako nam post, molitva i dobra djela (Caritas) služe da se osjetimo bolji od drugih ili da ugodimo svome egu onda smo apsolutno na krivom putu. Ako je post uspostavljanje ravnoteže duha i tijela, svladavanje nekih ovisnosti onda će to Bog uvidjeti u tajnosti i uzvratit će. Molitva za promjenom života i nenavezanost na materijalna dobra učinit će nas istinski sretnima i ispunjenima.

ZAKLJUČAK: „Gospodine Isuse, koji si se na početku svog javnog života povukao u pustinju, privuci sve ljude sabranosti koja je početak obraćenja i spasenja. Otišavši iz nazaretske kuće i od svoje predrage Majke ti si htio okušati samoću, umor, glad: napasniku, koji je od tebe zahtijevao dokaz čudesima, ti si odgovorio snagom vječne riječi koja je čudo nebeske milosti.

Vrijeme Korizme! … Gospodine, ne dopusti, ne dopusti da trčimo k presušenim zdencima (Jr 2, 13), niti da oponašamo nevjernog slugu, niti ludu djevicu; ne dopusti da uživanje u dobrima ove zemlje učini naše srce gluhim za nevolje siromašnih, bolesnih, zapuštene djece, i bezbrojne naše braće kojoj nedostaju najpotrebnije stvari: hrana, odjeća za gole udove, krov pod kojim će sabrati svoju obitelj“ (Sveti papa Ivan XXIII.).

DRAGI VJERNICI sretan Vam hod kroz korizmu do proslave Isusovog i našeg USKRSA !