Press "Enter" to skip to content

Sedma vazmena nedjelja (A)

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

U ono vrijeme: Isus podiže oči k nebu i progovori: »Oče, došao je čas: proslavi Sina svoga da Sin proslavi tebe i da vlašću koju si mu dao nad svakim tijelom dade život vječni svima koje si mu dao. A ovo je život vječni: da upoznaju tebe, jedinoga istinskog Boga, i koga si poslao – Isusa Krista. Ja tebe proslavih na zemlji dovršivši djelo koje si mi dao izvršiti. A sada ti, Oče, proslavi mene kod sebe onom slavom koju imadoh kod tebe prije negoli je svijeta bilo. Objavio sam ime tvoje ljudima koje si mi dao od svijeta. Tvoji bijahu, a ti ih meni dade i riječ su tvoju sačuvali. Sad upoznaše da je od tebe sve što si mi dao jer riječi koje si mi dao njima predadoh i oni ih primiše i uistinu spoznaše da sam od tebe izišao te povjerovaše da si me ti poslao. Ja za njih molim; ne molim za svijet, nego za one koje si mi dao jer su tvoji. I sve moje tvoje je, i tvoje moje, i ja se proslavih u njima. Ja više nisam u svijetu, no oni su u svijetu, a ja idem k tebi.« Riječ Gospodnja.

KOMENTAR: ISUS UČI MOLITI

Molitva je sastavni dio našega života i ne možemo se zamisliti kao normalni ljudi bez molitve. Djeca uvijek nešto mole svoje roditelje, mole jedni druge za neku igračku ili uslugu, odrasli mole da im se riješi neki životno važan problem. Molimo u kontaktu jednih s drugima, molimo u školi, na ulici na putovanju, na poslu, u prijateljstvu, u braku, u nemoći, u bolesti, na samrti. Naš čitav život prožet je odnosom molitve. Isus moli na posljednjoj večeri. On se često povlačio na molitvu i razgovor s Ocem a i učenike je naučio kako treba moliti.

U tom sudbonosnom trenutku On ne moli s učenicima nego moli za učenike. Otkriva pred njima svoju dušu kao što će na Kalvariji vojnici razgolititi njegovo tijelo. U toj molitvi ne traži povlastice i privilegije nego svojom molitvom proslavlja Oca kao što je to činio i svojim životom. Sada na odlasku moli za učenike da se i oni proslave u Ocu, da izvrše svoju zadaću do kraja kao bi i njih Otac mogao proslaviti. Naša molitva mora uvijek biti takva da proslavlja Oca nebeskoga.

Ne treba Boga podsjećati što nam treba: „Ta zna Otac vaš što vam je potrebno!“ Molitva mora izlaziti iz čitava čovjekova bića, duše i tijela. U molitvi moramo spoznati kome se obraćamo, kome je naša molitva upućena i znati i vjerovati da nas Bog vidi i sluša. Molimo s onima pred kojima smo spremni istinski razgaliti svoju dušu. Isus moli tek nakon što je Juda napustio zajednicu, jer nije bio spreman za istinsko zajedništvo ljubavi i žrtve. U molitvi priznajemo sebi i drugima a time i Ocu da nismo savršeni, da smo puni slabosti ali da se baš takvima Bog može poslužiti za svoju proslavu. „Kakav ti je život takva će biti i tvoja zadnja molitva, a kakva će biti tvoja zadnja molitva takva će biti i tvoja vječnost!“