Čitanje svetog Evanđelja po Luki

Roditelji su Isusovi svake godine o blagdanu Pashe išli u Jeruzalem. Kad mu bijaše dvanaest godina, uziđoše po običaju blagdanskom. Kad su minuli ti dani, vraćahu se oni, a dječak Isus osta u Jeruzalemu, a da nisu znali njegovi roditelji. Uvjereni da je među suputnicima, odoše dan hoda, a onda ga stanu tražiti među rodbinom i znancima. I kad ga ne nađu, vrate se u Jeruzalem tražeći ga. Nakon tri dana nađoše ga u Hramu gdje sjedi posred učitelja, sluša ih i pita. Svi koji ga slušahu bijahu zaneseni razumnošću i odgovorima njegovim. Kad ga ugledaše, zapanjiše se, a majka mu njegova reče: »Sinko, zašto si nam to učinio? Gle, otac tvoj i ja žalosni smo te tražili.« A on im reče: »Zašto ste me tražili? Niste li znali da mije biti u onome što je Oca mojega?« Oni ne razumješe riječi koju im reče. I siđe s njima, dođe u Nazaret i bijaše im poslušan. A majka je njegova brižno čuvala sve ove uspomene u svom srcu. A Isus napredovaše u mudrosti, dobi i milosti kod Boga i ljudi. Riječ Gospodnja.

KOMENTAR:     SVETE OBITELJI

Kalendarsku godinu započinjemo svetkovinom Svete Bogorodice Marije, a posljednja nedjelja u godini, pa tako i ova današnja, posvećena je Svetoj Obitelji Isusa, Marije i Josipa. Na početku i na završetku godine imamo svetkovine koje nas usmjeravaju prema obitelji i majčinstvu, odnosno roditeljstvu. U današnjoj Ivanovoj poslanici on Boga naziva Ocem, a nas njegovom djecom. Vrijedno je primijetiti koliko se u kršćanstvu upotrebljavaju pojmovi iz obiteljske terminologije. Na poseban nam način pada na pamet molitva koju nas je naučio sam Isus, koji je Krist, Božji Sin i naš brat. Od svih izraza kojima smo mogli osloviti Boga, mi upotrebljavamo onaj kojim dijete oslovljava svoga roditelja. Odnosi koji se žele ostvariti u zajednici Kristovih vjernika, odnosi su što se žive u obitelji. Odnosi međusobne ljubavi, povjerenja i podržavanja. Odnosi besplatnosti i opraštanja. Odnosi razumijevanja i prihvaćanja. Odnosi služenja i ne traženja vlastitih prava.

Evanđelje nam opisuje zajedničko hodočašće Isusa, Marije i Josipa u Jeruzalem kad je dječak imao dvanaest godina. Njihov zajednički odlazak u Hram i zajednička molitva primjer su i našim obiteljima koliko je potrebno svakodnevno moliti s djecom. Od prvog trenutka kada se dozna za trudnoću valja dijete uključiti u zajedničku molitvu. U kršćanskim obiteljima molitva se ne uči. Molitva se usvaja. Molitva se živi kao neizostavna aktivnost.

Roditeljima je povjeren odgoj djece. Ta roditeljska zadaća je temelj roditeljstva.  Svi drugi ljudi uključeni u odgoj, prvenstveno vrtići i škola, smiju tek biti pomoćnici roditeljima u njihovu odgoju. Odgoj djece nije samo dražesna i idilična epizoda, nego prečesto zahtjeva mučne odluke i čvrstoću stava. Djeca su prvenstveno radost, ali ponekad nas svojim odlukama, postupcima, opredjeljenjima i stavovima itekako brinu. Ono što je u takvim trenucima najvažnije jest svijest o potrebi ljubavi prema djetetu u svakoj situaciji. Na kraju današnjeg Evanđelja navedene su riječi koje nas uče što to roditelji trebaju neprestano činiti za svoje dijete.

Trebaju mu pomagati da napreduje u dobi. Da brinu za njegovo tjelesno i psihičko zdravlje. Roditelji su dužni djetetu osigurati sve što mu je potrebno i sve što mu koristi a ne sve što mogu i što dijete poželi.

Categories: Aktualno