Press "Enter" to skip to content

Treća nedjelja kroz godinu (A)

Čitanje svetog Evanđelja Mateju

Kad je Isus čuo da je Ivan predan, povuče se u Galileju. Ostavi Nazaret te ode i nastani se u Kafarnaumu, uz more, na području Zebulunovu i Naftalijevu da se ispuni što je rečeno po proroku Izaiji: »Zemlja Zebulunova i zemlja Naftalijeva, put uz more, s one strane Jordana, Galileja poganska –narod što je sjedio u tmini svjetlost vidje veliku; onima što mrkli kraj smrti obitavahu svjetlost jarka osvanu.« Otada je Isus počeo propovijedati: »Obratite se jer približilo se kraljevstvo nebesko!« Prolazeći uz Galilejsko more, ugleda dva brata, Šimuna zvanog Petar i brata mu Andriju, gdje bacaju mrežu u more; bijahu ribari. I kaže im: »Hajdete za mnom, učinit ću vas ribarima ljudi!« Oni brzo ostave mreže i pođu za njim. Pošavši odande, ugleda druga dva brata, Jakova Zebedejeva i brata mu Ivana: u lađi su sa Zebedejem, ocem svojim, krpali mreže. Pozva i njih. Oni brzo ostave lađu i oca te pođu za njim. I obilazio je Isus svom Galilejom naučavajući po njihovim sinagogama, propovijedajući evanđelje o Kraljevstvu i liječeći svaku bolest i svaku nemoć u narodu. I glas se o njemu pronese svom Sirijom. I donosili su mu sve koji bolovahu od najrazličitijih bolesti i patnja – opsjednute, mjesečare, uzete – i on ih ozdravljaše. Za njim je pohrlio silan svijet iz Galileje, Dekapola, Jeruzalema, Judeje i Transjordanije. Riječ Gospodnja.

KOMENTAR:     Ono na što nas, između ostalog, usmjerava današnje Evanđelje jest pitanje: „Zašto Bog treba suradnike u djelu spasenja?“ da li je naš Bog bespomoćan bez nas i ne može učiniti ništa bez našega sudjelovanja? Odgovor je jednostavan: Bog je Ljubav! Ljubav uvijek želi uključiti drugoga i druge u svoje djelovanje. Onaj koji ljubi ne želi djelovati sam, raduje se da ima nekoga, ljubljenoga, koji želi djelovati zajedno s njim. Kod nas ljudi ljubav se najčešće doživljava kao sebičnost; ljubim te radi sebe a ne radi tebe. U Isusu Kristu saznajemo što je ljubav. U njemu znamo da je ljubav su-radništvo i su-djelovanje. On želi, upravo zato što nas ljubi da budemo njegovi su-radnici njegovi su-djelatnici. Pa i tu on ne nameće svoju volju nego poziva na suradnju, na sudjelovanje. On ne želi da djelujemo bez njega ali je žalostan kada sve prepuštamo njemu a mi samo pasivno promatramo. Želi nas uključiti u obnovu i spasenje svijeta i čovjeka.   Puno puta bačena mreža ostane prazna ali on će i druge večeri opet krenuti novim zaveslajima. Njegova strpljivost odražava se u čitavom njegovom biću. Čak mu je i govor i hod usporen. Kao da neprestano osluškuje šum mora i huku valova da bi mogao prepoznati trenutak kada treba zaveslati na pučinu i baciti mrežu za lov. Takve ljude poziva Isus da od sada love ljude. Dobar ribar nikada ne upada u depresiju zbog neuspjeha ali ni u euforiju zbog ulova. Zna da lovi za druge. Njegovo je da baca mrežu i da strpljivo čeka. Takve ribare Isus treba i danas. Ne one koji će loviti za sebe i radi sebe nego s njim i za njega. I danas stoji na žalu i promatra naš život i rad, naše zauzetosti i napore ali i naše promašaje: „Gospodine svu noć smo se trudili, i ne ulovismo ništa. Ali, na tvoju riječ bacit ću mreže!“ Takav odgovor jedini je ispravan odaziv na njegov poziv: „Dođi i slijedi me!“