Press "Enter" to skip to content

Četvrta korizmena nedjelja (A)

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

Isus prolazeći ugleda čovjeka slijepa od rođenja. pljune na zemlju i od pljuvačke načini kal pa mu kalom premaza oči. I reče mu: »Idi, operi se u kupalištu Siloamu!« – što znači »Poslanik.« Onaj ode, umije se pa se vrati gledajući. Susjedi i oni koji su ga prije viđali kao prosjaka govorili su: »Nije li to onaj koji je sjedio i prosio?« Jedni su govorili: »On je.« Drugi opet: »Nije, nego mu je sličan.« On je sam tvrdio: »Da, ja sam! Tada odvedoše toga bivšeg slijepca farizejima. A toga dana kad Isus načini kal i otvori njegove oči, bijaše subota. Farizeji ga počeše iznova ispitivati kako je progledao. On im reče: »Stavio mi kal na oči i ja se oprah – i evo vidim.« Nato neki između farizeja rekoše: »Nije taj čovjek od Boga: ne pazi na subotu.» Drugi su pak govorili: »A kako bi jedan grešnik mogao činiti takva znamenja?« I nastade među njima podvojenost. Zatim ponovno upitaju slijepca: »A što ti kažeš o njemu? Otvorio ti je oči!« On odgovori: »Prorok je!« Odgovore mu: »Sav si se u grijesima rodio, i ti nas da učiš?« i izbaciše ga. Dočuo Isus da su onoga izbacili pa ga nađe i reče mu: »Ti vjeruješ u Sina Čovječjega?« On odgovori: »A tko je taj, Gospodine, da vjerujem u njega?« Reče mu Isus: »Vidio si ga! To je onaj koji govori s tobom!« A on reče: »Vjerujem, Gospodine!« I baci se ničice preda nj.

 Riječ Gospodnja!

 Mjerilo svjetlosti

 Mi ljudi često smo slijepi kod zdravih očiju. Zaslijepljeni smo osobnom i kolektivnom sebičnošću. Ne želimo se mijenjati pa se pozivamo na ustaljene običaje, na okamenjeni red u društvu, čak i u Crkvi. Od Boga očekujemo da utvrđuje te običaje i poretke, ne dopuštamo mu da nas iznenađuje i uznemiruje. Kad njegovi svjedoci u njegovo ime nastoje otvoriti nam oči, skloni smo ih proglasiti samozvancima i sumnjivim tipovima. A sva je povijest spasenja, kako nam Biblija svjedoči, neprekinuti  niz Božjih pothvata da nas iznenadi, da nas uznemiri, da nas pokrene iz duhovne sljepoće i mrtvila. Ne dopuštamo mu da nas uvjeri kako su njegova mjerila pravih vrijednosti najčešće suprotna od onoga što mi smatramo vrijednostima. Današnje je Evanđelje poziv na obraćenje u tom smislu; a obratiti se znači progledati, stati, iznova razmisliti i krenuti novim putem. Čudesno ozdravljenje slijepca od rođenja javlja se danas u Evanđelju kao znak prosvjetljenja kojim Krist želi rastjerati sve naše osobne i društvene mrakove.

Cijeli je prikaz ozdravljenja složen u suprotnostima da se jače istakne kako zaslijepljenost svijeta Bog liječi znakovitim naoko protuslovnim postupcima. Isus stavlja na slijepe oči zemaljsko blato, da ih zatim otvori potpunoj svjetlosti. Pravo se prosvjetljenje ne može postići naravnim putem. Ni ondašnja, čvrsto organizirana  vjerska zajednica nema sluha za čudesne Božje znakove, te se prosvjetljenje događa mimo nje izravnim Božjim zahvatom. I samom slijepcu i svim ljudima nije bilo lako prepoznati znakove. Preostaje kriterij dobra. Ono što ljude čini boljima, što doista rastjeruje mrak u ljudima i u društvu – zacijelo je od Boga. Protiviti se očiglednim Božjim znakovima, iako se to protivljenje opravdavalo nepovredivošću postojećih zakona (kršenje dana Gospodnjega) i drugih uhodanih ustrojstava znači ostati u mraku. Blato na slijepčevim očima govori da čovjek mora spoznati da je došao do dna i da bez Boga ne može dalje, jer tek onda Bog može izvesti svoju intervenciju. Slijepac je to spoznao i zato doživljava radost izlječenja.