Press "Enter" to skip to content

Četvrta korizmena nedjelja

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu (kraćaverzija)

U ono vrijeme: Isus prolazeći ugleda ­čovjeka slijepa od rođenja. I pljune na zemlju te od pljuvačke načini kal pa mu kalom premaza oči. I reče mu: »Idi, operi se u kupalištu Siloa­mu!« – što znači »Poslanik.« Onaj ode, ­umije se pa se vrati gledajući. Susjedi i oni koji su ga prije viđali kao prosjaka govorili su: »Nije li to onaj koji je sjedio i prosio?« Jedni su ­govorili: »On je.« Drugi opet: »Nije, nego mu je sličan.« On je sam tvrdio: »Da, ja sam!«  Tada odvedoše toga bivšeg slijepca farizejima. A toga dana kad Isus načini kal i otvori njegove oči, bijaše subota. Farizeji ga počeše iznova ispitivati kako je progledao. On im reče: »Stavio mi kal na oči i ja se oprah – i evo vidim.« Nato neki između farizeja rekoše: »Nije taj čovjek od Boga: ne pazi na subotu.« Drugi su pak govorili: »A kako bi jedan grešnik mogao činiti takva znamenja?« I nastade među njima podvojenost. Zatim ponovno upitaju ­slijepca: »A što ti kažeš o njemu? Otvorio ti je oči!« On odgovori: »Prorok je!« Odgovore mu: »Sav si se u grijesima rodio, i ti nas da učiš?« I izbaciše ga.  Dočuo Isus da su onoga izbacili pa ga nađe i reče mu: »Ti vjeruješ u Sina Čovječjega?« On odgovori: »A tko je taj, Gospodine, da vjerujem u njega?« Reče mu Isus: »Vidio si ga! To je onaj koji govori s tobom!« A on reče: »Vjerujem, Gospodine!« I baci se ničice preda nj. Riječ Gospodnja.

KOMENTAR: SLIJEPAC NA OČIMA ILI U SRCU?

Svaki čovjek koji se nađe u nekoj nevolji ili u nedostatku nekog osjetila ili organa tvrdit će za sebe kako je njegova nevolja najteža. Međutim, vjerujem da ćete se složiti kako je sljepoća od rođenja doista nešto čime se teško nositi. Takva osoba potpuno je ovisna o drugima osobito u vrijeme kad nije bilo za njih nikakve škole ili stručne pomoći. Takve ljude smatrali su u Isusovo vrijeme grešnicima koji ispaštaju za svoje grijehe ili grijehe svojih roditelja.

Zato je susret Isusa i slijepca veoma dirljiv ali za farizeje sablažnjiv. Isus je svjetlo koje je došlo na ovaj svijet da prosvijetli svakoga čovjeka, ali mnogi su više voljeli tamu nego svjetlo.(Ivanovo evanđelje). Isus ispunjava molitvu slijepca i vrača mu vid. Čovjek najednom vidi sunce, vidi ptice, vidi cvijeće, ljude, nebo, … sve ono o čemu je do sada mogao samo slušati ili zamišljati u pameti. No to je otvorilo i oči njegova srca. On u Isusu prepoznaje Sina Božjega i oslovljava ga s „Gospodine“, što je bio jedan od naziva za Boga.

Farizeji su sablažnjeni što Isus krši zakon subotnjeg počinka. No Isus u svojoj ljubavi nadilazi sve zakone i propise kad treba pomoći čovjeku u nevolji. Oni ne vide dalje od slova Zakona i u tančine ga vrše ali samo na izvana a u srcu su i dalje puni sebičnosti i grijeha. Na njih možemo primijeniti Izaiju proroka: „Ovaj me narod ustima štuje a srce mu je daleko od mene!“ Braćo i sestre! Jedino istinska vjera i predanje u volju Božju dovodi Isusa među nas i k nama. A tamo gdje je Isus nikakvo zlo ovoga svijeta nema svoju moć. „Ne bojte se, ja sam pobijedio svijet!“