Press "Enter" to skip to content

Druga korizmena nedjelja (C)

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

U one dane: Povede Isus sa sobom Petra, Ivana i Jakova te uziđe na goru da se pomoli. I dok se molio, izgled mu se lica izmijeni, a odjeća sjajem zablista. I gle, dva čovjeka razgovarahu s njime. Bijahu to Mojsije i Ilija. Ukazali se u slavi i razgovarali s njime o njegovu Izlasku, što se doskora imao ispuniti u Jeruzalemu. No Petra i njegove drugove bijaše ¬svladao san. Kad se probudiše, ugledaše njegovu slavu i dva čovjeka koji stajahu uza nj. I dok su oni odlazili od njega, reče Petar Isusu: »Učitelju, dobro nam je ovdje biti. Načinimo tri sjenice: jednu tebi, jednu Mojsiju, jednu Iliji.« Nije znao što govori. Dok je on to govorio, pojavi se oblak i zasjeni ih. Ušavši u oblak, oni se prestrašiše. A glas se začu iz oblaka: »Ovo je Sin moj, Izabranik! Njega slušajte!« I upravo kad se začu glas, osta Isus sam. Oni su šutjeli i nikomu onih dana nisu kazivali što su vidjeli. Riječ Gospodnja.

KOMENTAR: Posljednji put

Petar i ostala dvojica: pažnja je posvećena Petru, ta on je prvak. Opaža netko: samo je dio događaja vidio, ostalo je prespavao, pa stoga, evo, upada kao „bez veze“, nije znao što govori. Htio je zaustaviti vrpcu Isusova života, htio je tu ostati. Naprotiv, treba proslijediti put. Još nismo na cilju, nego tek na početku Izlaska.

Preobraženje dosiže vrhunac u bogojavljenju, kao i Isusovo krštenje. Očeva riječ ima dvostruk učinak. Ona se ne tiče samo učenika. Ona je ta velika nutarnja utjeha i poticaj što ga Otac daje Sinu, i kao čovjeku: „Ja ću njemu biti Otac, a on meni Sin!“ Na cijelom putu Izlaska, i u muci i u smrti. A učenicima Otac utemeljuje Isusov autoritet: „Njega slušajte!“ Sin će proći putem Sluge. Stoga „Njega slušajte“ znači: pođite i sami njegovim putem – putem muke k radosti, putem smrti k uskrsnuću, putem sramote k slavi.

Sveti oci vele da je Isus htio svoje učenike preobraženjem – baš tu trojicu koja će biti svjedoci muke u Getsemaniju – učvrstiti da lakše podnesu sablazan križa. I nama Crkva želi na početku Korizme  osvijetliti svijetao kraj našega korizmenoga životnoga – žrtvenog i križevnog zalaganja. (Pater Bonaventura Duda)