Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

Sutradan opet stajaše Ivan s dvojicom svojih učenika. Ugleda Isusa koji je onuda prolazio i reče: „Evo Jaganjca Božjega!“ te njegove riječi čula ona njegova dva učenika pa pođoše za Isusom. Isus se obazre i vidjevši da idu za njim, upita ih: „Što tražite?“ Oni mu rekoše: „Rabbi – što znači: „Učitelju – gdje stanuješ?“ Reče im: „Dođite i vidjet ćete.“ Pođoše dakle i vidješe gdje stanuje i ostadoše kod njega onaj dan. Bila je otprilike deseta ura.Jedan od one dvojice, koji su čuvši Ivana pošli za Isusom, bijaše Andrija, brat Šimuna Petra. On najprije nađe svoga brata Šimuna te će mu: „Našli smo Mesiju!“ – što znači „Krist – Pomazanik“. Dovede ga Isusu, a Isus ga pogleda i reče: „Ti si Šimun, sin Ivanov! Zvat ćeš se Kefa!“ – što znači „Petar – Stijena“. Riječ Gospodnja.

Komentar: Jaganjac Božji!

U židovskoj  vjerskoj tradiciji janje je imalo veoma važno značenje. Janje je predstavljalo dobrotu, vjernost, umiljatost i nevinost a žrtvovanje janjeta u čast Jahvi bilo je priznanje svoje grešnosti i molitva za oproštenje. Janje je preuzimalo na sebe krivnju i grijeh naroda. Jednom godišnje na poseban dan koji se nazivao JOM KIPUR (dan očišćenja) okupili bi se Židovi i svoje grijehe ispisali te povješali na rogove jarcu kojega bi zatim potjerali u pustinju da tamo ugine od gladi ili bude žrtvom divljih zvijeri. Posebno je u sjećanju bilo žrtvovanje janjaca u egipatskom ropstvu. Tada je prije velikog Izlaska iz ropstva u slobodu svaka židovska obitelj zaklala jednogodišnje janje i njegovom krvlju su anđelom zatornikom.

Zato kada Ivan Krstitelj naziva Isusa Jaganjcem Božjim svim Židovima biva jasno koja je njegova zadaća i razlog dolaska na zemlju. U kršćanskom bogoslužju, svetoj misi svećenik podigne hostiju prije pričesti pokazujući je narodu uz riječi: „Evo Jaganjca Božjega, evo onoga koji oduzima grijehe svijeta!“ To je trenutak kada si dozivamo u pamet kako je sam Spasitelj Isus Krist prisutan u tome kruhu i da se neprestano žrtvuje za nas na našim oltarima. S tom sviješću pristupamo i pričešćujemo se. Tada taj Jaganjac Božji – Isus Krist prisutan u kruhu oslobađa iz ropstva grijeha i smrti i uvodi u slobodu djece Božje. Krv janjeta izvela je Izraela u obećanu zemlju; krv i tijelo Jaganjca Isusa uvodi nas u zajedništvo s Bogom. Zato je trenutak pričešćivanja trenutak strahopoštovanja i poniznosti ali i trenutak neizmjerne zahvalnosti za žrtvu ljubavi koju nam sam Bog daruje.

Categories: Aktualno