Press "Enter" to skip to content

Dvadeset i četvrta nedjelja kroz godinu (B)

Čitanje svetog Evanđelja po Marku

U ono vrijeme: Krenu Isus i njegovi učenici u sela Cezareje Filipove. Putem on upita učenike: »Što govore ljudi, tko sam ja?« Oni mu rekoše: »Da si Ivan Krstitelj, drugi da si Ilija, treći opet da si neki od proroka.« On njih upita: »A vi, što vi kažete, tko sam ja?« Petar prihvati i reče: »Ti si Pomazanik – Krist!« I zaprijeti im da nikomu ne kazuju o njemu. I poče ih poučavati kako Sin Čovječji treba da mnogo pretrpi, da ga starješine, glavari svećenički i pismoznanci odbace, da bude ubijen i nakon tri dana da ustane. Otvoreno im to govoraše. Petar ga uze u stranu i poče odvraćati. A on se okrenu, pogleda svoje učenike pa zaprijeti Petru: »Nosi se od mene, sotono, jer ti nije na pameti što je Božje, nego što je ljudsko!« Tada dozva narod i učenike pa im reče: »Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom. Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene i evanđelja, spasit će ga.« Riječ Gospodnja.

KOMENTAR: ŠTO KAŽU ONI A ŠTO KAŽETE VI …

Pokrajina Cezareja Filipova nalazi se na samom sjeveru zemlje i krajnja je točka odakle će Isus krenuti u Jeruzalem. Poznata je po poganskim kultovima. U takvoj sredini Isus pita svoje učenike što ljudi pričaju o njemu. Svi su oni, bez obzira na svoje poganstvo zapazili njegovu različitost od drugih ljudi i njegovu vezanost uz Božji odnos prema Izabranom narodu. Zato ga nazivaju imenima proroka o kojima su čuli. Na pitanje postavljeno učenicima što oni misle, Petar odgovara u ime svih, ispovijeda vjeru: „Ti si Krist – Pomazanik. Isus im brani da o tome govore drugima. Razlog: oni znaju tko je Isus ali ne mogu razumjeti zašto je odabrao takav način djelovanja koji vodi do križa i do patnje.

Zato Petar i odvodi Isusa u stranu i pokušava ga odgovoriti od toga puta. Reakcija Isusova je veoma oštra, čak sablažnjiva. Oštro prekorava Petra i tjera ga od sebe u stranu, iza sebe, na njegovo mjesto, jer se Petar postavio kao onaj koji će određivati Bogu kako će spasiti svijet. Isus je došao zadati smrtni udarac Sotoni a to ne može blagim riječima, lijepim ponašanjem ili samo opomenama nego nečim što ni sam Sotona ne može zamisliti, a to je muka, križ i smrt na križu, a onda kada Sotona već slavi: – Isusovo Uskrsnuće! Tek tu je izvojevana konačna pobjeda.

Petar razmišlja ljudski a ne božanski. Ne može razumjeti kako će poglavari i narod odbaciti onoga koji im čini dobro, donosi oslobođenje od ropstva đavla i vraća izgubljeno dostojanstvo. Isus želi pokazati da sve što je ljudsko: zloća, grijeh, prezir, osuda, … može u Božjim rukama postati djelo i čin spasenja. Da bi to razumjeli i prihvatili, apostoli moraju još puno učiti od njega. Trebaju upoznati čitav Božji plan i prihvatiti ga da bi mogli razumjeti žrtvu koju je Bog naumio učiniti za ljudsko spasenje. A kada u potpunosti upoznaju Isusov put i sami postaju dionici i sudionici toga Božjega plana.