Press "Enter" to skip to content

Dvadeset i četvrta nedjelja kroz godinu (C)

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

U ono vrijeme: Okupljahu se oko Isusa svi carinici i grešnici da ga slušaju. Stoga farizeji i pismoznanci mrmljahu: »Ovaj prima grešnike, i blaguje s njima.« Nato im Isus kaza ovu prispodobu: »Tko to od vas, ako ima sto ovaca pa izgubi jednu od njih, ne ostavi onih devedeset i devet u pustinji te pođe za izgubljenom dok je ne nađe? A kad je nađe, stavi je na ramena sav radostan pa došavši kući, sazove prijatelje i susjede i rekne im: ‘Radujte se sa mnom! Nađoh ovcu svoju izgubljenu.’ Kažem vam, tako će na nebu biti veća radost zbog jednog obraćena grešnika negoli zbog devedeset i devet pravednika kojima ne treba obraćenja. Ili koja to žena, ima li deset drahma pa izgubi jednu drahmu, ne zapali svjetiljku, pomete kuću i brižljivo pretraži dok je ne nađe? A kad je nađe, pozove prijateljice i susjede pa će im: ‘Radujte se sa mnom! Nađoh drahmu što je bijah izgubila.’ Tako, kažem vam, biva radost pred anđelima Božjim zbog jednog obraćena grešnika.« Riječ Gospodnja.

KOMENTAR:  Bog koji te traži

Mnogi su se uzbudili. Isus ne ide u posjet samo „pristojnim“ ljudima, nego i „grešnicima“, koji su bili ozloglašeni i omalovažavani. U svakom društvu, u svakom vremenu ima takvih razlikovanja i to s dobrim razlogom. Mutni likovi, mafijaški krugovi, korumpirani političari ili jednostavno „društvo na koje se gleda prijekim pogledom“: nikakvo čudo da takvo društvo izbjegavaju dobri ljudi. Je li Isus svjestan u kakvo je „loše društvo“ krenuo? Tako su to vidjeli farizeji njegova vremena. Podsjetimo se: oni nisu bili loši ljudi, premda ih se danas smatra kao skup licemjera i dvoličnjaka. Oni su bili pobožni, ozbiljno su držali do vjere i pokušavali su je živjeti, za razliku od carinika koji nisu marili za nikakve moralne norme nego su gledali kako da se što više obogate. Za svoju religiju prinosili su mnoge žrtve, i često su zbog toga bili siromašni, za razliku od carinika koji su odbacivali sva duhovna i moralna načela i nepravedno se bogatili. Upravo takvim ljudima se Isus bavi.  Zašto baš takvima posvećuje toliku pozornost? Isusov odgovor:

1. Za Boga nitko nije bezvrijedan, i nikoga ne otpisuje unaprijed (izgubljena ovca i izgubljena drahma – sitan novac). Bog ne poznaje beznadne slučajeve. Isusova poruka je: Bog ide prema tebi ako si zalutao. Bog te traži, ako si se izgubio. On neće mirovati dok te ne nađe. Neće ga odbiti ni prljavo i prašno tlo i trnje i gustiši. Ne miruje dok te ne nađe, stavi na ruke i ponese u svoj ovčinjak. Postavljaju se dva pitanja. Tko je izgubljena ovca ili drahma? Jesu li to samo „loši“, „zli“ i „crne ovce“ ili se svatko od nas tu može prepoznati? Crnih ovaca ima u svakom društvu. Također i u Crkvi. Isus njih traži. Ne da bi pokazao njihov krivi put kao nešto bezazleno, nego da ih dovede kući. Isus želi da se dobri raduju, ako se grešnik obrati, kao što je to velika radost u nebu.

2. Tko od nas može biti siguran da jednom neće doći u zabludu, krenuti krivim putem? Kako je utješna spoznaja: ako se to i meni dogodi, smijem se još uvijek nadati da Isus ide za mnom, dok me ne nađe i opet me odvede kući. Tako sam ja njemu važan.