Dvadeset i druga nedjelja kroz godinu (A)

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

U ono vrijeme poče Isus upućivati učenike kako treba da pođe u Jeruzalem, da mnogo pretrpi od starješina, glavara svećeničkih i pismoznanaca, da bude ubijen i treći dan da uskrsne. Petar ga uze na stranu i poče odvraćati: „Bože sačuvaj, Gospodine! Ne, to se tebi ne smije dogoditi!“ Isus se okrene i reče Petru: „Nosi se od mene, sotono! Sablazan si mi jer ti nije na pameti što je Božje, nego što je ljudsko!“ Tada Isus reče svojim učenicima: „Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom. Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga, a tko izgubi život svoj poradi mene, naći će ga. Ta što će koristiti čovjeku ako sav svijet stekne, a životu svojemu naudi? Ili što će čovjek dati u zamjenu za život svoj? Doći će, doista, Sin Čovječji u slavi Oca svoga s anđelima svojim i tada će naplatiti svakomu po djelima njegovim.“ Riječ Gospodnja.

Komentar: Život sačuvati ili život izgubiti

Nakon Petrove ispovijesti o Isusovu Mesijanstvu, Isus duhom proniče u svoj zemaljski završetak, vidi svoju muku, poniženje i smrt na križu. Kada je o tome počeo govoriti apostolima Petar ga zbunjen odvraća od njegove namjere. Oštri prijekor koji mu Isus upućuje, znak je kako apostoli ne mogu razumjeti Kristovu žrtvu iz ljubavi, da pošto poto spasi čovjeka od konačne propasti i vječnog promašaja. Zato Isus u tom kontekstu nastavlja tumačiti svoje predanje u volju očevu do konačne pobjede nad Sotonom, začetnikom i vođom grijeha. Križ za Isusa nije samo tvrdo drvo za razapinjanje. Križ je prije svega opredjeljenje za istinu, pravednost i poštenje a u konačnici za ljubav. Za mnoge su takvi ideali promašeni život, izgubljeni život. Nema tu uspjeha, ljudske veličine, ni moči ni vlasti, nego služenje u poniznosti. Za Isusa je to jedini ispravni način i jedini pravi put koji se nastavlja proslavom u vječnosti. Svaki drugačiji oblik života i postojanja, djelovanja samo za ovaj svijet i prolaznu slavu vodi u vječnu smrt i vječni zaborav. Zato naglašava da slijediti njega znači nositi svoj križ uspravno i ustrajno jer jedino se tako postiže Uskrs. Možda nam se koji puta čini da je Isus prezahtjevan, da previše traži kada očekuje od svojih da plivaju protiv struje, ali zato je sam pošao pred nama da bi nas poveo tim putem. Vladari i generali vode vojsku u borbi iz sigurnih skloništa, sačuvani unaprijed od svake opasnosti a Isus kroči na čelu svih onih koji ga slijede u poniznosti i tako križem i ljubavlju osvaja svijet. Ne ognjem i mačem nego praštanjem i milosrđem. Nagrada Njemu i sljedbenicima nisu odličja ovoga svijeta nego: „Doći će, doista, Sin Čovječji u slavi Oca svoga s anđelima svojim i tada će naplatiti svakomu prema djelima njegovim!“