Press "Enter" to skip to content

Dvadeset i prva nedjelja kroz godinu (C)

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

U ono vrijeme: Isus je prolazio i naučavao gradovima i selima.  Reče mu tada netko: „Gospodine, je li malo onih koji se spasavaju?“ a on im reče: „ Borite se da uđete na uska vrata jer mnogi će, velim vam, tražiti da uđu, ali neće moći. Kad gospodar kuće ustane i zaključa vrata, a vi stojeći vani počnete kucati na vrata: ‘Gospodine, otvori nam!’, on će vam odgovoriti: ‘Ne znam vas odakle ste!’ Tada ćete početi govoriti: ‘Pa mi smo s tobom jeli i pili, po našim si trgovima naučavao!’ A on će vam reći: ‘Kažem vam: ne znam odakle ste. Odstupite od mene, svi zlotvori!“ Ondje će biti plač i škrgut zubi kad ugledate Abrahama i Izaka i Jakova i sve proroke  u kraljevstvu Božjem, a sebe vani, izbačene. I doći će s istoka i zapada, sa sjevera i juga i sjesti za stol u kraljevstvu Božjem. Evo, ima posljednjih koji će biti prvi, ima prvih koji će biti posljednji.“ Riječ Gospodnja.

 08-2016-raguz

KOMENTAR:

 TKO ĆE POSTIĆI SPASENJE?

U vremenu statistika ljudi vole sve promatrati kroz brojeve i kroz postotke. Isus ne odgovara u postocima nego problem postavlja dublje i temeljitije. Kako se spasiti! Izbor vječnosti je u svakome pojedincu. Vrata, kroz koja treba ući u život, su sam Isus. Sve drugo su široka vrata, koja ljudi toliko cijene i na njih žele ući, a ona vode u propast. Za uska vrata potreban je stvarni napor. Kroz njih ne možemo provući ništa od prolaznoga. Da bi se provukli moramo odbaciti svu prtljagu, sve ono što kao nasljeđe vučemo za sobom ili što smo sami stekli svojim neodgovornim ponašanjem. Uska vrata podrazumijevaju i približavanje drugima, ljudima oko sebe. Ne možeš na vrata doći sam nego samo s onima koje si istinski prihvatio kao svoju braću i sestre i spreman si s njima dijeliti i uska vrata i život vječni. Gledano našim vjerničkim očima mi bismo napravili strogu selekciju, radikalni odabir, tko može u nebo a tko je osuđen na pakao. Prtljaga koju vučemo je često naša sebičnost, oholost, samodostatnost, nebriga za bližnje…

Uzalud pred uskim vratima vapaj: „Gospodine mi te poznajemo, išli smo u crkvu, krstili smo djecu, blagoslovili smo jelo na Uskrs, okitili bor za Božić, čak smo kupili i CD s duhovnim pjesmama, imamo krunicu u autu… Sve navedeno je dobro ali nije dostatno da bi se progurali kroz uska vrata. Oni koji ne uspiju ući kroz uska vrata u život odlaze na široka vrata  pakla. Ne volimo o tome razmišljati, ne volimo pričati o tome ili slušati. Čak i svećenici i biskupi izbjegavaju tu temu: ‘ćemu plašiti ljude?’ Isus ne misli tako. Ako čovjek ne vjeruje da postoji pakao pa što će ga usmjeravati prema raju? Ondje će biti plač i škrgut zubi kad vidite one za koje ni sanjali niste da su u nebu a sebe vidite odbačene.

Ući kroz uska vrata, Isusa, znaći prepoznati Božje milosrđe koje želi da se svi ljudi spase. Milosrđe koje nas odvraća od prolaznoga a usmjerava prema vječnom. Milosrđe koje vidi jedinu istinsku ljudsku sreću u potpunom sjedinjenju sa svojim Ocem nebeskim. Za vječnost treba neprestano raditi u vremenu. Temeljno mjerilo našega rada je milosrđe kao odgovor na milosrđe Božje prema nama. U tome nam je glavni putokaz sam Isus Krist koji je radi nas ljudi i radi našega spasenja sišao s nebesa da bi kroz njega i po njemu mi ušli u život budućega vijeka. Amen.