Čitanje svetog Evanđelja po Marku

U ono vrijeme: Isus govoraše mnoštvu: »Kraljevstvo je Božje kao kad čovjek baci sjeme u zemlju. Spavao on ili bdio, noću i danju sjeme klija i raste – sam ne zna kako; zemlja sama od sebe donosi plod: najprije stabljiku, onda klas i napokon puno zrnja na klasu. A čim plod dopusti, brže se on laća srpa jer eto žetve.« I govoraše: »Kako da prispodobimo kraljevstvo nebesko ili u kojoj da ga prispodobi iznesemo? Kao kad se gorušičino zrno posije u zemlju. Manje od svega sjemenja na zemlji, jednoć posijano, naraste i postane veće od svega povrća pa potjera velike grane te se pod sjenom njegovom gnijezde ptice nebeske.« Mnogim takvim prispodobama navješćivaše im Riječ, kako već mogahu slušati. Bez prispodobe im ne govoraše, a nasamo bi svojim učenicima sve razjašnjavao. Riječ Gospodnja

KOMENTAR: Kraljevstvo Božje raste

Posvuda raste sjeme. Uskoro će prva polja biti požnjevena. Poljoprivreda se od Isusova vremena potpuno izmijenila. Sve se radi pomoću stroja, možda već i kompjutorski se upravlja na velikim površinama, s vrlo malo radne snage. Kod nas je pred pedeset godina bilo drugačije. Sve se radilo ručno, a posvuda je bilo mnogo pomoćnika. A kako je tek bilo u vrijeme Isusovo, na oskudnom tlu Svete zemlje!

Ali jedno je ostalo do danas, i to ne može ni jedna tehnika izmijeniti: sjeme raste prema svom ritmu. Bilo da ratar spava ili bdije, sjeme klija i raste, čovjek ne zna kako. On može samo čekati i nadati se. Što Isus želi ovom prispodobom? On prije svega želi potaknuti na zapažanje. Mi trebamo gledati, razmišljati, diviti se: nad najjednostavnijim stvarima prirode i ljudskog života. Kako ćemo razumjeti stvari Božje, ako ne razumijemo stvari svakidašnjice? Sve počinje sa sposobnošću divljenja. Kakvo čudo je rast žita na našim poljima! Što više znamo o prirodi zahvaljujući znanosti to više imamo razloga za divljenje. Kako je čudesno djelo statike, fleksibilnosti, obrade materijala jedne stabljike žitarice. Ni jedna tehnika ne bi mogla savršeno graditi po tom uzoru.  Isus nas prije svega potiče na strpljivost. Sve treba svoje vrijeme za rast. Ne možeš jedno stablo na silu uzgojiti. Ono neće rasti brže nego što može. Strpljivosti pripada povjerenje. Bog daje da njegovo djelo raste. On je Gospodar rasta i žetve. Ne pokušavaj prisiljavati ono što mora strpljivo dozrijevati.

Konačno Isus želi kazati: vrijeme žetve sigurno dolazi. Prilagodi se za nju. Ti se smiješ nadati žetvi. Isus ovdje želi kazati riječ utjehe u vrijeme nevolje; vi ne možete kraljevstvo Božje prisiljavati nasiljem, terorom (kako su tada mnogi pokušavali). Ono sigurno dolazi kao žetva. Imajte strpljivosti, dan Božji dolazi. Na dan Njegove žetve bit će kraj patnji, suzama, nepravdi.

To nije uvijek lako vjerovati. Često nam se čini da su nevolja, nepravda, patnja, brige puno veće nego Božja blizina, Božje kraljevstvo. Ipak imajte povjerenje: ono raste, ono biva veliko, ono će za mnoge biti mjesto sigurnosti. Ako sumnjaš u Božju prisutnost u ovome svijetu: pogledaj na sjemenku. I na stablo koje je iz nje izraslo!

Categories: Aktualno