Kardinal Bozanić đakonima: Želio bih da budete nositelji novog „proljeća“ za Crkvu

Budite uvijek svjesni veličine poziva na koji ste pozvani te se Stepinčevom mudrošću, odvažnošću, upornošću i pouzdanjem u Boga predajte toj službi, bježeći od svake sablazni – poručio je zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić polaznicima protekle Đakonske pastoralne godine prigodom dodjele diploma o postignutoj svećeničkoj spremi.

Svečanosti dodjele održanoj u ponedjeljak 27. svibnja 2019. godine u dvorani „Vijenac“ Nadbiskupijskog pastoralnog instituta uz kardinala Bozanića prisustvovali su i mons. Josip Mrzljak, biskup varaždinski, fra Jure Šarčević, OFMCap, provincijal, fr. Slavko Slišković, OP, provincijal, mons. Stjepan Ptiček, delegat bjelovarsko-križevačkog biskupa, prof. dr. sc. Mario Cifrak, OFM, dekan KBF-a, župnici mentori, te rodbina i prijatelji dobitnika diploma.

FOTOGALERIJA

Na početku svečanosti prisutne je pozdravio voditelj Đakonske pastoralne godine i ravnatelj Nadbiskupijskog pastoralnog instituta prof. dr. sc. Josip Šimunović te predstavio rezultate i tijek odvijanja ovogodišnje đakonske pastoralne godine.

Okupljenima su se obratili i rektor Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa mr. sc. Anđelko Košćak, koji je govorio o odgojno-duhovnoj dimenziji Đakonske pastoralne godine, prof. dr. sc. Tonči Matulić, koji je dao viđenje Đakonske pastoralne godine sa strane predavača i preč. Marijan Fesel, župnik Župe sv. Martina biskupa u Hajdini kao župnik-mentor.

U drugom dijelu svečanosti, kardinal Bozanić uručio je diplome dvadeset petorici đakona, od kojih je sedamnaest dijecezanskih te osam redovničkih đakona, a u njihovo ime okupljene je pozdravio Leopold Ćurčić, đakon Zagrebačke nadbiskupije.

Svoju prigodnu riječ uputio je i biskup Mrzljak, a na kraju svečanosti dodjele okupljenima se obratio kardinal Bozanić.

U ovoj prigodi posebno mi dolazi na pamet onaj prizor iz života blaženog Alojzija Stepinca. I to prizor s njegova puta prema svećeništvu. Kad se on vratio s fronte nakon Prvog svjetskog rata postavio si je ozbiljno pitanje o tome treba li nastaviti taj put – podsjetio je Kardinal. Ne zbog toga, nastavio je, što je bježao od svećeništva nego zbog toga što je u njegovu srcu rasla spoznaja o uzvišenosti poziva, ali i pitanje hoće li on to moći vršiti onako kako to Bog želi, onako kako to Crkva želi. Kazao je kako su povod tom pitanju bili i neki svećenici koje je Stepinac susreo ili o kojima je čuo a koji nisu ostavili dobar primjer, koji su za njega bili sablazan.

Možda ste i vi ona generacija koja je postavila pitanje sablazni u svećeničkom životu, sablazni od svećenika, koje ni ne poznajemo, o kojima se piše i govori. To se pitanje sigurno već postavilo na vešem putu i to je pitanje koje postavljaju i naši bogoslovi, jer kao Crkva živimo u jednom posebnom vremenu, u Stepinčevom vremenu – istaknuo je Kardinal te nastavio: Pozvani smo da u tom smislu, s jedne strane dublje sagledamo što je to svećeništvo i koja je uzvišenost i veličina toga poziva, a s druge strane da budemo radikalniji i pozorniji za svaku možebitnu sablazan. Ovo je vrijeme možda i teško za Crkvu, ali je i blagoslovljeno jer Crkva upravo u ovom vremenu nalazi snage za jedno nutarnje čišćenje. Možda upravo ovo vrijeme priprema jedno „proljeće“ za Crkvu iznutra kako bi spremnije mogla naviještati svijetu upravo na onom području gdje ju svijet proziva.

Na kraju svog obraćanja đakonima je poručio da budu uvijek svjesni veličine poziva na koji su pozvani te da se Stepinčevom mudrošću, odvažnošću, upornošću i pouzdanjem u Boga predaju toj službi, bježeći od svake sablazni. Želio bih da budete nositelji tog novog vremena za Crkvu – zaključio je Kardinal.