Čitanje svetog Evanđelja po Marku

U ono vrijeme: Pošto Isus izađe iz sinagoge, uđe s Jakovom i Ivanom u kuću Šimunovu i Andrijinu.  A punica Šimunova ležala u ognjici. I odmah mu kažu za nju.  On pristupi, prihvati je za ruku i podiže. I pusti je ognjica. I posluživaše im.Uvečer, kad sunce zađe, donošahu preda nj sve bolesne i opsjednute. I sav je grad nagrnuo k vratima.  I on ozdravi bolesnike – a bijahu mnogi i razne im bolesti – i zloduhe mnoge izagna. I ne dopusti zlodusima govoriti jer su ga znali.Rano ujutro, još za mraka, ustane, iziđe i povuče se na samotno mjesto i ondje se moljaše. Potražiše ga Šimun i njegovi drugovi. Kad ga nađoše, rekoše mu: „Svi te traže.“ Kaže im: „Hajdemo drugamo, u obližnja mjesta, da i ondje propovijedam! Ta zato sam došao.“ I prođe svom Galilejom: propovijedao je u njihovim sinagogama i zloduhe izgonio. Riječ Gospodnja.

Komentar:Židovi su se strogo pridržavali Zakona, osobito farizejska struja i struja pismoznanaca (pismoznanci = ljudi koji su poznavali Sveto Pismo Staroga Zavjeta i čitali ga subotom narodu u sinagogama), a u Zakonu je pisalo da se u dan subotnji ne smije ništa raditi. Isus upravo u taj dan ozdravlja da bi istaknuo činjenicu da je čovjek u potrebi iznad Zakona, u današnjem Evanđelju čili smo kako ozdravlja Petrovu punicu. To je posebno značajna gesta jer je u pitanju žena a Židovi su žene, djecu i bolesne smatrali manje važnima. Isus iz sinagoge odlazi u kuću svojih prijatelja na druženje. To su njegovi prvi učenici Petar i Andrija koji ga upozoravaju na bolesnicu. Ta činjenica da ukućani upozoravaj Učitelja na bolesnicu pokazuje kako su već počeli, zbog druženja s Isusom, mijenjati svoj odnos prema ženi ali i slabijima i nevoljnima uopće. Oni uviđaju važnost i vrijednost žene, a očito da zbog njezine bolesti osjećaju i  nedostatak njezina rada u kućanstvu.

Ovaj nas događaj poziva da i sami promislimo o odnosu prema ljudima oko nas, osobito onih najbližih koji nam život čine ljepšim i ugodnijim a mi njihove napore uzimamo kao nešto normalno. Tek kada se razbole ili preminu onda osjetimo koliko nam nedostaju. Zato nemojmo čekati bolest ili smrt da nekome pokažemo koliko ga volimo i poštujemo. I nama se može dogoditi da se razbolimo, ne samo na tijelu nego i u duši pa onda imajmo snage zamoliti Isusa za pomoć. I nas će, kao i Petrovu punicu, primiti za ruku i ozdravit će nas, jer on je tu za nas.

Lijepo je i pohvalno kada u molitvu vjernika nedjeljom uključujemo naše bolesne i nemoćne no ne smijemo ostati samo na tome. Bolesnici su izazov i poziv da mijenjamo svoj odnos prema životu i životnim prioritetima te da se uvijek stavimo u službu bratu i sestri kojima smo u takvim trenucima potrebni. (Marica Celjak – vjeroučiteljica)

Categories: Aktualno