Press "Enter" to skip to content

Sedma vazmena nedjelja (A)

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu 

U ono vrijeme: Isus podiže oči k nebu i progovori: „Oče, došao je čas; proslavi Sina svoga da Sin proslavi tebe i da vlašću koju si mu dao nad svakim tijelom dade život vječni svima koje si mu dao. A ovo je život vječni: da upoznaju tebe, jedinoga istinskog Boga, i koga si poslao – Isusa Krista. Ja tebe proslavih na zemlji dovršivši djelo koje si mi dao izvršiti. A sada ti, Oče, proslavi mene kod sebe onom slavom koju sam imao kod tebe prije nego li je svijeta bilo. Objavio sam ime tvoje ljudima koje si mi dao od svijeta. Tvoji bijahu, a ti ih meni dade i riječ su tvoju sačuvali. Sad upoznaše da je od tebe sve što si mi dao jer riječi koje si mi dao njima predadoh i oni ih primiše i uistinu spoznaše da sam od tebe izišao te povjerovaše da si me ti poslao. Ja za njih molim; ne molim za svijet, nego za one koje si mi dao jer su tvoji. I sve moje tvoje je, i tvoje moje, i ja se proslavih u njima. Ja više nisam u svijetu, no oni su u svijetu, a ja idem k tebi.“   

Riječ Gospodnja.

Komentar: ISUSOVA MOLITVA

Možda zbunjuje činjenica da Isus moli. Obično vlada mišljenje da trebaju moliti grešnici za oproštenje, bolesni za ozdravljenje, izgubljeni za spasenje a Isusa ništa od toga ne opterećuje. Njegova je molitva upućena Ocu za zajedništvo – jedinstvo onih koji su mu povjereni. Jedino u zajedništvu Crkva i pojedini vjernik može ostati i opstati.

 Bog je sve na ovome svijetu stvorio kao dio zajednice ili zajedništva; nitko nije otok. Sve što jesmo i što postajemo primamo od zajednice, pa na kraju rođeni smo iz međusobnog zajedništva u ljubavi oca i majke. Ako se čovjeka želi posebno kazniti onda ga se izolira, stavi u samicu, gdje ne trpi toliko ni zbog gladi i žeđi koliko zbog nedostatka drugih ljudi. I biljni i životinjski svijet može opstati jedino u zajedništvu. Pojasnimo si to na primjeru kalifornijske sekvoje.

 U Kaliforniji raste posebna vrsta drveta sekvoje. Stabla su im visoka i do stotinu metara, kao tornjevi zagrebačke katedrale. Baš zato što su tako visoka, stradavaju pri jakim burama, vjetar ih jednostavno iščupa. Da bi se sačuvala, ova stabla su se utekla zajedništvu. Spletu si žile međusobno tako čvrsto da ih nikakvi vjetrovi ne mogu oboriti. Sekvoje zato ne rastu nikad kao stablo same nego uvijek barem nekoliko njih zajedno, jer samo tako mogu opstati. I ne samo da opstaju nego žive dugo, najduže od svih stabala. Postoje zajednice sekvoja stare čak i do 4000 godina.

Isus je znao da će kršćani, njegovi učenici, biti jaki ako budu zajedno i ako budu njegovali međusobno jedinstvo. Nikakvi progoni ni revolucije, neće ih iskorijeniti ako se povežu korijenjem, a to znači ljubavlju kojom ih je Krist ljubio. Takvo jedinstvo je nerazdvojivo. Krist jest u našim korijenima i zato je kršćanstvo trajnije od svake sekvoje.

Isus moli zato jer je znao da će njegovim učenicima biti teško ostvariti jedinstvo u različitosti od rimskog carstva do današnjeg vremena, jedinstvo u brojnim narodima i kulturama od Židova, Grka, barbara i Germana, Slavena, Kineza, Japanaca i afričkih plemena; od Jeruzalema do Carigrada i Rima; jedinstvo istoka i zapada, sjevera i juga – sveopće jedinstvo ogromne obitelji zvane ljudski rod.

   Savršeno jedinstvo u različitosti moguće je jedino u Bogu; i Otac i Sin i Duh Sveti jedan su Bog. Zato Isus moli Oca za jedinstvo svojih učenika. Zato će Otac i Sin poslati Duha Svetoga, jer ljudi mogu biti jedno samo silom Božjom. I mi se pridružujemo Isusovoj molitvi iz Evanđelja: da svi budu jedno.