Press "Enter" to skip to content

Treća korizmena nedjelja (C)

NEDJELJNO EVANĐELJE Čitanje svetog Evanđelja po Luki U taj čas dođoše neki te javiše Isusu što se dogodilo s Galilejcima kojih je krv Pilat pomiješao s krvlju njihovih žrtava. Isus im odgovori: »Mislite li da ti Galilejci, jer tako postradaše, bijahu grešniji od drugih Galilejaca? Nipošto, kažem vam, nego ako se ne obratite, svi ćete slično propasti! Ili onih osamnaest na koje se srušila kula u Siloamu i ubila ih, zar mislite da su oni bili veći dužnici od svih Jeruzalemaca? Nipošto, kažem vam, nego ako se ne obratite, svi ćete tako propasti.« Nato im pripovjedi ovu prispodobu: »Imao netko smokvu zasađenu u svom vinogradu. Dođe tražeć ploda na njoj i ne nađe pa reče vinogradaru: ’Evo, već tri godine dolazim i tražim ploda na ovoj smokvi i ne nalazim. Posijeci je. Zašto da iscrpljuje zemlju?’ A on mu odgovori: ’Gospodaru, ostavi je još ove godine dok je ne okopam i ne pognojim. Možda će ubuduće ipak uroditi. Ako li ne, posjeći ćeš je.’« Riječ Gospodnja.

KOMENTAR: Sveti Augustin kaže da nas je Bog stvorio bez nas, ali nas neće spasiti bez nas. To znači da naša sudbina ovisi o nama samima. „Ako se ne obratite, propast ćete, kaže Isus. “Obratite se , dakle, promijenite svoje iskvareno mišljenje i djelovanje, pa nećete propasti. “Smokva koja ne rodi bit će posječena.“ Zašto ne rodi kad ima sve ispunjene uvjete da rodi. Sve druge smokve u smokviku imaju ploda, gospodar im se raduje, a ova ovdje samo pruža u zrak prazne grane.

Ali nju već čeka sjekira, jer nije za drugo. Smokva raste iz okoline i okolina raste s njom. Povezana je zemljom, vodom, suncem, ali i gospodarom, koji je obrađuje. Zato mu daje plod, kojeg od nje punim pravom očekuje. Zlo je neplodne smokve što samo prima a ništa ne daje. Sve želi od drugih a drugima ništa ne želi dati. Priroda je tako uređena,da svaka stvar ujedno prima i daje. U to je uključen i čovjek. Ako bi netko htio samo primati a ništa ne davati, sam bi se isključio iz opće zakonitosti. Time bi se sam odlučio za propast.

Svaki čovjek od najmanjeg djeteta pa do posljednjeg starca ima pravo primati ali je i dužan davati prema svojim mogućnostima i sposobnostima. Svaki od nas snosi dio odgovornosti za svoju obitelj, školu, radno mjesto i društvo općenito. Ako bismo se isključili iz toga bili bismo poput neplodne smokve koja pruža svoje jalove grane prema nebu ne dajući ništa a uzalud iscrpljujući zemlju. Na takvu smokvu sjekira je već položena. Korizma je idealno vrijeme da preispitamo svoje plodove i da se potrudimo da gospodar njima bude zadovoljan. Inače …