Press "Enter" to skip to content

Trideseta nedjelja kroz godinu (A)

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

U ono vrijeme: Kad su farizeji čuli kako Isus ušutka saduceje, okupiše se, a jedan od njih, zakonoznanac, da ga iskuša, upita: „Učitelju, koja je zapovijed najveća u Zakonu?“ A on mu reče: „Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim. To je najveća i prva zapovijed. Druga, ovoj slična: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. O tim dvjema zapovijedima visi sav Zakon i Proroci.“ Riječ Gospodnja.                                                                                      

Komentar: Koja je zapovijed najveća?

Čim je nešto zapovjeđeno znači da je važno i da se toga treba svatko pridržavati. No ipak postoje Zapovijedi i zapovijedi. Na primjer: Zabranjeno je činiti zlo! Ta zapovijed nam naređuje da se klonimo svakoga zla prema drugima i prema sebi. No postoji i zapovijed da treba činiti dobro. Onaj koji poštuje prvu, gore navedenu zapovijed, može čitav život izbjegavati zlo i ne činiti ništa ni dobro ni zlo. Ali onaj koji čini dobro sigurno je puno bolji čovjek od prvoga. Tako razmišlja Isus. Zato na postavljeno pitanje odgovara jasno i autoritativno. Ljubav prema Bogu uključuje više aspekata. Ne može netko ljubiti Boga a vladati se suprotno njegovim zakonima i odredbama. Već sama svijest da je Bog počelo i smisao svega uključuje: poštovanje prema njemu, držanje njegovih zapovijedi, poštivanje njegovih propisa o radnom i neradnom danu. Nadalje ljubav prema Bogu uključuje odgovornost u radu, savjesnost u poslovanju, briga i skrb za obitelj, svetost bračnog zajedništva, poštivanje starijih, brigu oko nemoćnih i bolesnih, dostojan pokop umrlih. Ta zapovijed nadalje podrazumijeva ljubav prema stvorenom svijetu, poštivanje i očuvanje prirode i okoliša, proizvodnju zdrave hrane. Po toj zapovijedi čovjek je najsavršenije biće koje je stvoreno i to zbog besmrtne duše i ne može se kućnog ljubimca stavljati ispred čovjeka, što ne znači da ih treba zanemarivati. Razmišljajući o toj zapovijedi dolazimo do zaključka kako je Bog veličanstven i kreativan. On samo želi čovjekovu sreću i blagostanje da bi se njegov duh razvio do božanskih visina. Druga zapovijed u središte postavlja stvorenje – čovjeka. Biti svjestan da sam stvoren uzdiže me prema Stvoritelju ali i prema onima koji su isto tako stvoreni. Ne može stvorenje biti iznad Stvoritelja. No čovjek, stvoren na sliku Božju, zaslužuje svu pažnju i ljubav, sve dostojanstvo koje mu je sam Bog udijelio. Prezreti i zanemariti kod sebe ili kod drugih tu veličinu i uzvišenost znači prijezir prema Stvoritelju, omalovažavanje čovjeka i Boga.