Press "Enter" to skip to content

Devetnaesta nedjelja kroz godinu (A)

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

Pošto je nahranio mnoštvo, Isus odmah prisili učenike da uđu u lađu i da se prebace prijeko dok on otpusti mnoštvo. A pošto otpusti mnoštvo, uziđe na goru, nasamo, da se pomoli. Uvečer bijaše ondje sam. Lađa se već mnogo stadija bila otisnula od kraja, šibana valovima. Bijaše protivan vjetar. O četvrtoj noćnoj straži dođe on k njima hodeći po moru. A učenici ugledavši ga kako hodi po moru, prestrašeni rekoše: »Utvara!« I od straha kriknuše. Isus im odmah progovori: »Hrabro samo! Ja sam! Ne bojte se!« Petar prihvati i reče: »Gospodine, ako si ti, zapovjedi mi da dođem k tebi po vodi!« A on mu reče: »Dođi!« I Petar siđe s lađe te, hodeći po vodi, pođe k Isusu. Ali kad spazi vjetar, poplaši se, počne tonuti te krikne: »Gospodine, spasi me!« Isus odmah pruži ruku, dohvati ga i kaže mu: »Malovjerni, zašto si posumnjao?« Kad uđoše u lađu, utihnu vjetar. A oni na lađi poklone mu se ničice govoreći: »Uistinu, ti si Sin Božji!« Riječ Gospodnja.

KOMENTAR:  NA VALOVIMA ŽIVOTA

Doista čudesan dan za Isusove učenike. Isus je najprije ozdravio mnoštvo bolesnika od raznih bolesti a onda je jednim pogledom u nebo čudesno umnožio malo kruha i ribica tako da su se svi najeli i još je preostalo. A onda šok. Isus je otišao naredivši im da odveslaju na drugu obalu. Usred noći, zahvaćeni olujom i suprotnim vjetrom osjećaju svu opasnost prirodnih sila. Poziv na drugu obalu čini im se gotovo nemogućim, nedostižnim. Bila je to životna škola. Upravo takva kakva im je trebala nakon popodnevnog oduševljenja. Uz Isusa se moraju vezati vjerom i povjerenjem a ne čudesima. Moraju spoznati da ne brine za njih samo dok ga vide i dok sja sunce nego i onda kad je noć, oluja i suprotni vjetar. Takva je škola bila potrebna osobito Petru kojemu je Isus namijenio zadaću da u vjeri učvršćuje svoju braću.

U toj borbi za goli život odjednom ugledaju Isusa i začuju poznati umirujući glas: Ne bojte se. Ja sam s vama. Petar koji mu kreće u susret po valovima, hrabro koraca dok ga vodi vjera u Isusa ali kad počne sumnjati u svoj uspjeh počne i tonuti. Naš put za Isusom uglavnom ide po suhom. Ponekad treba stupiti u lađu u noći i zaploviti uzburkanim morem. To su trenuci, kada nas Isus zove, da uđemo s njime u valove. Nema oluje koja bi nas povukla na dno, ako se držimo Isusa.