Press "Enter" to skip to content

Druga nedjelja po Božiću (C)

NEDJELJNO EVANĐELJE

Početak svetog Evanđelja po Ivanu U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog. Ona bijaše u početku u Boga. Sve postade po njoj i bez nje ne postade ništa. Svemu što postade, u njoj bijaše život i život bijaše ljudima svjetlo; i svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze. Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakoga čovjeka dođe na svijet; bijaše na svijetu i svijet po njemu posta i svijet ga ne upozna. K svojima dođe i njegovi ga ne primiše. A onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime, koji su rođeni ne od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje, nego – od Boga. I Riječ tijelom postade i nastani se među nama i vidjesmo slavu njegovu – slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca – pun milosti i istine. Riječ Gospodnja.

KOMENTAR: Ako itko može nešto reći i napisati o Isusu Kristu, osim one njegove čisto naravne, ljudske strane, onda to čini apostol i Evanđelist Ivan u današnjem proslovu četvrtog Evanđelja. On Isusa naziva Riječ; ne ljudska nego Božja. Bog izgovara prvu riječ: „Neka bude!“, i bi svjetlo, bi svemir, bi nebo i zemlja, bi život, bi čovjek. Drugi puta Bog izgovara riječ i On sam u Sinu postaje čovjek, rođen od Marije Djevice, mučen, raspet, umro i pokopan.

Nema razlike između prve i druge Riječi osim vremenskog odmaka. Prva je izgovorena u pretpovijesti a druga u našem vremenu. Božja Riječ u sebi sadrži život, Bog postoji da bi stvarao a ne razarao. Zato ništa nije postalo bez te Riječi, Isusa Krista koji je jedino istinsko svjetlo da pokaže put čovjeku. Tama se bori protiv svjetla i u početku: „ tama je ležala nad bezdanom…“, i kroz svu povijest i dan danas. Tama napada svijetlo ali tama ga ne obuze.

Usprkos neprestanim pokušajima tame da utrne svijetlo, ono i dalje neumorno svijetli. Isus, svjetlo, dođe na svijet u Betlehemu, on je taj po kome je svijet postao. Bio je na svijetu: ‘živio je među nama’ , i premda je on Stvoritelj svega, stvorenje ga ne prepozna niti upozna. K svojima dođe i njegovi ga ne primiše. Kako tužan zaključak Ivanov. Pa ipak, neki ga prepoznaše i oni su nagrađeni . Oni koji ga primiše nagrađeni su stostruko, poput zrna koje pade na plodno tlo.

Za prepoznavanje Riječi Božje kao istinskog svjetla potrebno je rođenje od Boga, ne samo tjelesno rođenje nego iz vode i Duha Svetoga. Tek oni u kojima prebiva Duh Isusa Krista, a ne duh ovoga svijeta, mogu ga prepoznati i vidjeti njegovu slavu. Doista, kroz malo dijete, drvodjeljinog sina, patnika na križu…, prepoznati Riječ Božju i svjetlo istinito može samo čovjek zahvaćen Duhom.

A plodovi Duha Svetoga su: Mudrost, Razum, Savjet, Jakost, Znanje, Pobožnost i Strah Božji.